Marija Vučić o prijetnjama: Ili ćemo u inat raditi svoj posao kako treba i nadati se da će pritisak oslabiti vremenom, ili ćemo podleći pritisku i time ga osnažiti.
Countries Croatia Gray Latest
0 1055
Autor: Fairpress
Novinarka Cenzolovka, Marija Vučić zaprimila je prijetnju smrću nakon što je objavila članak o tome kako su ekstremni desničari spriječili projekciju filma “Albanke su naše sestre”. Prijetnja “ Kamenjarko, ići ćeš pod mač ubrzo” poslana joj je s lažnog Facebook profila u noći između petka i subote (23-24. lipnja).

Novinarka pretpostavlja da se radi o istim onima koji su spriječili projekciju spomenutog filma – ekstremnim desničarima, a o kojima je pisala u svom tekstu Prijetnje niških ekstremista: Sad će doći Vučićevo osiguranje, oni znaju s novinarima.

Naime, u svom tekstu izvijestila je o incidentu koji se dogodio u sali Medija centra u Nišu prije početka projekcije dokumentarnog filma Albanke su naše sestre, kada je čovjek koji se predstavljao kao “četnički vojvoda” prijetio okupljenim novinarima, aktivistima i domaćinima projekcije da će sve pretući ako film bude prikazan. U isto vrijeme ispred ulaza zgrade okupio se veći broj ekstremnih desničara, koji su prijetili onima koji su pokušavali ući te su pjevali nacionalističke pjesme i gađali sitnim kamenjem i grumenjem zemlje terasu Medija centra. Jedan od njih, kako nam je rekla novinarka, zaprijetio je novinarima riječima „sad će doći Vučićevo osiguranje, oni znaju kako s novinarima“.

Marija Vučić nam je kazala kako nema dokaza da je njezin tekst neposredan povod prijetnji, ali da ima sumnje da je tome tako:

Poruku je očito napisao netko tko je i sam ekstremni desničar, što zbog rječnika, što zbog profilne fotografije. Na njoj se naime nalazi Miroljub Petrović, ekstremni desničar koji je u Srbiji mjesecima unazad veoma popularan na internetu zbog svojih gostovanja koja obiluju govorom mržnje, a u kojima on izjavljuje da bi određene grupe društva – aktiviste NVO, homoseksualce, ateiste, i brojne druge neistomišljenike – trebalo kažnjavati kamenovanjem i slanjem “pod mač”. To “pod mač” je postalo predmet opće šale u Srbiji na internetu, jer mnogi nalaze da je takva retorika smiješna i zabavna. Međutim, takav govor mržnje uopće nije smiješan, jer je opasan, a toga postanete potpuno svjesni kada vam osobno stigne anonimna prijetnja smrću da ćete i vi uskoro otići pod isti taj mač. Ne znam tko stoji iza prijetnje, ona je poslana s lažnog profila, a slučaj ispituje Tužiteljstvo za visokotehnološki kriminal kojemu sam prijavila prijetnju. Rekli su mi da je stvar uzeta u rad po hitnom postupku i vidjet ćemo što će biti i hoće li i kada ovaj čovjek biti pronađen i procesuiran. Nadam se da hoće.

Na upit je li ranije zaprimala prijetnje zbog svog rada, Vučić je kazala da je i ranije bila izložena pritiscima i uvredama, ali nikada do sada nije dobila ovako izravnu prijetnju:

I ranije sam bila izložena pritiscima (prije Cenzolovke sam radila tri godine kao novinarka Južnih vesti, lokalnog online medija iz Niša), i bilo je relativno čestih uvreda od strane lokalnih političara, ali i običnih građana. Bilo je i prijetnji čitavoj redakciji (kada je jedan čitatelj napisao da nas novinare Južnih vesti treba zapaliti, pa je to došlo do suda, a onda je

i prvostupanjski i drugostupanjski sud presudio da to nije prijetnja, nego izražavanje stava, zato što nije rekao “zapalit ću vas”, nego “treba vas zapaliti”). Međutim, meni osobno i direktno dosad nitko nije prijetio, pogotovo ne smrću. Utoliko je i moja situacija sada teža, jer sam sama i direktno izložena.

Za Fairpress Marija Vučić se osvrnula na posljedice koje ovakve prijetnje, koje su u Srbiji sve učestalije, mogu imati na novinare i novinarke te na opće stanje u srpskim medijima u kojima su neke teme zabranjene, a sve je prisutnija autocenzura.

Što se autocenzure tiče, mislim da je autocenzura u Srbiji raširena kao pošast, ali ne samo zbog toga što novinari a priori pretpostavljaju da će im zbog nečega prijetiti, pa onda i ne pišu o tome. Mnogi novinari se autocenzuriraju jer znaju da neka tema neće proći, da im urednik neće odobriti da o nečemu pišu, mnogi znaju u mnogim redakcijama (naročito u lokalnim medijima) da su neke teme zabranjene, da su neki političari i dužnosnici nedodirljivi, da mnoge stvari ne trebaju niti pitati, i onda prave selekciju onoga o čemu će pisati i ugla iz kojega će pisati prema već usvojenom “mindsetu” koji više i ne preispituju. Dođu do stadija da i ne pomišljaju da se bave nečim. Kada stignu ovako direktne prijetnje (a tema međunacionalnih odnosa Srba i Albanaca je, i to svi novinari znaju, veoma zapaljiva u srpskom javnom diskursu), vjerujem da ima onih koji ustuknu i počnu sami sebi stavljati brnjicu, da se ne bi izlagali dodatnim pritiscima. Ipak, mislim da je u Srbiji posljednjih godina sve više veoma profesionalnih i hrabrih novinara, naročito istraživačkih i naročito onih koji rade u online medijima (koji su financijski najnezavisniji trenutno), koji se suočavaju s ogromnim pritiscima, koji su praćeni, prisluškivani, koji svakodnevno dobivaju prijetnje, ali ne odustaju, naprotiv. I to je jedino rješenje – ili ćemo u inat raditi svoj posao kako treba i nadati se da će pritisak oslabiti vremenom, ili ćemo podleći pritisku i time ga osnažiti. Jer strah je uvijek prisutan, nikome nije ugodno biti toliko izložen i riskirati svoj posao, sigurnost i život, ali strah je normalan i to je u redu. Jedino je bitno što s tim strahom – ostaviti ga po strani i raditi kao i dosad, ili još i bolje, ili se počnete autocenzurirati. U trenutku kada shvatite da počinjete raditi ovo drugo, i da ne možete ili ne želite nositi se s  pritiskom, bolje je da lijepo odete iz novinarstva, jer autocenzura ima katastrofalne posljedice po integritet i samopoštovanje, ali još važnije – po čitavo društvo.

Prijetnju novinarki najoštrije su osudili Nezavisno udruženje novinara Srbije i Nezavisno društvo novinara Vojvodine, izjavivši da očekuju da Tužiteljstvo za visokotehnološki kriminal po hitnom postupku ispita slučaj, ustanovi identitet autora prijeteće poruke i protiv njega pokrene kazneni postupak. Isto tako, upozorili su na to da ovaj slučaj pokazuje koliko neadekvatna reakcija pravosudnog sistema i tolerancija govora mržnje i prijetnji ohrabruje nasilništvo i ekstremizam.

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta „Medijska stvarnost“ – Razvoj i poticanje programa medijske pismenosti

Comments

comments

WordPress Image Lightbox