Home Countries Fairpress UNCUT – Renata Ivanović: Nakon pisanja o TDR-u i njihovog zahtjeva...

Fairpress UNCUT – Renata Ivanović: Nakon pisanja o TDR-u i njihovog zahtjeva za mojim micanjem, ja se u novinarstvo više nisam mogla vratiti

0 556
U prošlotjednom UNCUT intervjuu gošća i sugovornica glavnom uredniku Fairpressa, Muniru Podumljaku, bila je novinarka Renata Ivanović. U pregledu svoje karijere od Poleta do Globusa i Bussines.hr-a, Renata Ivanović je po prvi puta u javnom prostoru pojasnila i okolnosti u kojima je došlo do otkaza u Bussines.hr, pritiscima i prijetnjama iz TDR-a koji su prethodili otkazu te o sadržaju istraživačkih tekstova koji su obrađivali teme TDR-a. Priča o TDR-u događala se u kontekstu promjene vlasništva nad Tvornicom duhana Zagreb, odnosno namjere TDR-a da preuzme Tvornicu duhana Zagreb te tako i formalno postane monopolist u duhanskoj industriji u Hrvatskoj. Mediji su površno i parcijalno obrađivali ovu temu. Uglavnom bez osvrta na motive koji su vodili TDR pri preuzimanju te bez pojašnjenja uloge Zagrebačke banke, u kojoj je sjedio i jedan od suvlasnika TDR-a Franjo Luković, a koja je bitno doprinijela slomu Tvornice duhana Zagreb. Priča se počela raspletati kada su novinari Bussines.hr-a uz pomoć sindikata, pojedinih udruga, te prikupljanjem velike količine podataka kojom su raspolagala međunarodna istražna tijela odlučili na jednom mjestu, u serijalu članaka, objasniti istinu i kontekst tadašnjih događaja. No to na kraju nije dobro završilo.

Novinarka Renata Ivanović za Fairpress se prisjetila događaja iz tog vremena: “Dolazimo u jednom trenutku i do priče o Tvornici duhana Zagreb, ljudi tamo štrajkaju, Adris grupa pokušava kupiti TDZ kroz jedan specifičan deal sa Zagrebačkom bankom (poveznica je Franjo Luković op.a) koja je vjerovnik TDZ-a, radnici pružaju otpor, i mi idemo otvarati tu priču. Pored toga, paralelno su se pratile priče koje su se pojavile u javnom prostoru u to vrijeme, o privatizaciji Zagrebačke banke,  poslovanju Adris grupe i sumnjivim poslovima Tvornice duhana Rovinj. Na kraju su se te tri priče povezale u zapravo jednu priču o tome na koji način je jedna grupacija, Tvornica duhana Rovinj (TDR), koja je povremeno bila u javnom prostoru stavljana u kontekst šverca cigareta, uopće postala monopolist. Iako su parcijalne priče povremeno bile objavljivane i u drugim medijima, mi smo uspjeli jedino u Business.hr-u, na jednom mjestu, u cijelim serijalima, objaviti cijelu priču, te između ostalog i uvesti za naše prostore neke nove dokaze o tome kako je Tvornica duhana Rovinj sudjelovala u švercu cigareta. Mi smo tada objavili kako je Marko Milošević (sin Slobodana Miloševića op.a) imao tvrtku u vrijeme rata i preko koje je zapravo išao TDR-ov Marlboro za Srbiju i za dalje. TDR se u Srbiji u to vrijeme (također i u vrijeme domovinskog rata) vodio kao lokalno (srpsko op.a) poduzeće, te na proizvode TDR-a nije bilo carine u Srbiji.  Mi tada nismo tu nešto posebno kopali jer smo bili zločesti, nego naprosto spajaš dva i dva, jer ja uvijek kažem, istraživačko novinarstvo nije nešto posebno komplicirano, naprosto spajaš dva i dva”.

Dakle, u tom periodu, svjedok u suđenju za ubojstvo srpskog premijera Đinđića, Popović (Beba Popović, op.a) između ostalog govori i o ovim okolnostima s TDR-om. Nakon što smo došli do tog podatka, išli smo kontaktirati Brisel koji se bavio temom šverca cigareta, te prikupljati informacije koje do tada nisu bile objavljene u našim medijima. Između ostalog, iz otvorenih izvora povezanih s različitim istražnim tijelima, prenijeli smo da je Hrvatska na toj karti rute šverca cigareta jedna od glavnih točki, i to ne samo Hrvatska kao država, već da je ta točka Rovinj, i tako je to stajalo u jednoj od karti koje je u različitim postupcima koristio OLAF (Ured za zaštitu EU

financijskog interesa), ali i druga međunarodna istražna tijela. Meni se činilo sjajno da smo tada imali novinu poput Bussines.hr u kojoj smo mogli temi pristupiti na taj način.

Nakon objave dijela serijala članaka o TDR-u za koji su europska istražna tijela sumnjala da je jedan od glavnih instrumenata u stvaranju crnih fondova iz ilegalnih aktivnosti u Hrvatskoj, a koji ugrožavaju europski financijski interes, došlo je i do reakcija iz ovih krugova prema Bussines.hr-u, a koje nisu bile niti malo suptilne.

Renata Ivanović opisala je događaje koji će je na kraju koštati i karijere i posla:

Ta sloboda pisanja o TDR-u je kratko trajala, manje od godinu dana.  Objavila sam jedno 4-5 tih različitih tema, a onda su krenule zapravo vrlo jasne poruke. Jedna od tih poruka je bila direktno iz Adris grupe prema urednici. Tom prilikom, urednici je jasno rečeno da „dokle god sam ja u Business.hr-u, Adris grupa neće dati niti jedan oglas. Bussines.hr se kao i sve ostale novine, zapravo financirao oglasima. Mi kao zemlja i društvo imamo jako malo velikih oglašivača i uvijek je postojala bitka tiskovina za taj dio marketinškog kolača. Važno je naglasiti da je Business.hr bio i napravljen na konceptu snažnog marketinga, odvojenog od redakcije, što je prema poslovnom modelu trebalo dati dobar poslovni rezultat, što je onda trebalo jamčiti i slobodu novinarstva, odnosno slobodu novinara u redakciji. Dakle, situacija u kojoj mi novinari ne bi bili opterećeni novcima, da postoji dobar marketing koji stvara prihode i dobit, kojima pokrivaš troškove, a istovremeno imaš snažnu redakciju koja radi takve teme koje prirodno dižu tiražu, koju marketing opet može dobro prodati, jer oglas ima veću vrijednost.  Dakle, nakon ovih reakcija iz TDR-a unutar manje od mjesec dana dobila sam izvanredni otkaz. Kada sam kasnije pogledala, bilo je vidljivo da je odmah nakon tog, Adris grupa (vlasnik TDR-a) nastavila s objavom oglasa u Bussines.hr-u.

Na posebno pitanje, kakav je nakon otkaza bio odnos s kolegama i kolegicama, i kako je na cijelu priču reagirala struka, Renata Ivanović je kratko odgovorila:

Tada je moj slučaj HND mogao iskoristiti i reći gle, imamo jedan primjer otkaza novinarki koja objavljuje to i to, no u tom trenutku oni su se tu totalno oglušili. Sindikat novinara isto tako nije, nešto su slali u središnjicu, ali  mislim da niti sindikat nije ništa napravio.  A što se kolega tiče, gledajte,  oni nisu moćni, kao što ni ja nisam moćna da nekom svom otvorim vrata. Moji kolege novinari ne drže radna mjesta (zapošljavanje op.a) ni bilo kakvu moć u rukama. Ono što znam, je da sam ja probala. Ali koliko se sjećam, jedno šest mjeseci sva su mi vrata bila zatvorena. Dakle, nakon pisanja o TDR-u i njihovog eksplicitnog zahtjeva za mojim micanjem, ja se u novinarstvo više nisam mogla vratiti.

 

Cijeli UNCUT intervju pogledajte ovdje.

Comments

comments

SIMILAR ARTICLES

NO COMMENTS

Leave a Reply