Kakuk: Već ranije sam imao osjećaj srama zbog toga što sam Mađar. A nakon ovoga ne mogu opisati svoje osjećaje bez psovke. Ali neću psovati.
Countries Croatia Gray Latest
0 2380
Autor: Fairpress
Vjerojatno prvi put nakon Drugog svjetskog rata, vidjeli smo kako medijska djelatnica vrijeđa, psuje, tuče i obara na pod ljude ograđene žicom. Ljude koji se ne mogu braniti, koji joj nisu ništa skrivili, i čija je jedina “pogreška” što vjerom, bojom i nacijom ne odgovaraju njezinim preferencijama. Prema izvješćima CNN-a, Petra Laszlo, snimateljica mađarskog kanala N1TV, bliskog ekstremno desnoj mađarskoj političkoj stranci Jobbik, snimljena je kako sapliće jednog od migranata koji u naručju  nosi dijete.

Mučna scena odigrala se  u tranzicijskom izbjegličkom kampu Roszke, par stotina metara od mađarske granice sa Srbijom. Nakon što su snimke, u kojima mislite da se radi o skrivenoj kameri i neslanoj šali, preplavile internet, Petri Laszlo uručen je otkaz. Problem riješen za većinu medija.

Ne, nije. Petra Laszlo samo je vidljivi vrh brijega, odnosno samo fizička manifestacija batinanja koje u medijima proživljavaju izbjeglice, muškarci, žene, djeca, starci, svi koji su se ponadali da ih negdje na horizontu očekuje sunce i bilo kakav život. Politika, dio medija i dobar dio javnosti izbjeglice batina od jutra do mraka. Batinaju ih u javnom diskursu, političkom odlučivanju, vjerskim obredima, a kad ni to nije dosta onda i po društvenim mrežama.

Takva atmosfera u Mađarskoj iznjedrila je “novinarku” Petru Laszlo. A atmosfera se pažljivo kreira u ideološkim kuloarima mađarske desnice, pa će tako biskup  Laszlo Kiss-Rigo povikati kako je priljev izbjeglica “invazija u kojoj izbjeglice uz povike Allahu akbar žele zauzeti, pokoriti, osvojiti…”, biskup je usput javno napomenuo da je u potpunom suglasju s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom koji je prethodni tjedan napisao da su “migracije iz muslimanskih zemalja ozbiljno uzdrmale napore da se Europa održi kršćanskom”.

Kao i prethodni you tube snimak, i ovo izaziva nevjericu. No, nevjerica i mučnina kojom smo pratili posljednje događaje u Mađarskoj iznjedrila je i one koji su na akciju odgovorili reakcijom. Koji su

prestali biti nijemi promatrači, i koji su svojom ljudskošću poslužili kao primjer mnogima i trebali bi, svakom od nas.

Novinar Gyorgy Kakuk, koji je vraćajući se s obitelji iz Grčke svjedočio kolonama i skupinama ljudi bez nade na cijelom Balkanu, jedan je od onih koji su stali na crtu i rekli ne! Nakon što mu se obitelj vratila s tog odmora u Mađarsku, Kakuk se uputio s izbjeglicama kroz balkanska bespuća, kako bi se suočio s pričama o kojima je do tad čitao iz druge ruke.

Svjedočio je kako su izbjeglice sasvim obični ljudi, ljudi koji nikad nisu htjeli napustiti svoje domove i ljudi kojima je biti roba trgovcima ljudima, postao način života. Iskusivši pakao izbjeglištva iz prve ruke, široka javnost Kakuka će upoznati ne po pričama koje je napisao, već prije tog, po rezanju žice kojom se njegova rodna Mađarska ogradila od “osvajača” kako su skoro službeno nazvali izbjeglice. Gyorgya smo pitali za komentar postupaka snimateljice  Petre Laszlo:

Vrlo je teško pronaći prave riječi kojima bi se opisao čin ove osobe. Nogom udarati izbjeglice koji su u tom trenutku u bijegu, povređivati slabe i nemoćne, ljude kojima je u ovom trenutku potrebna svaka pomoć, čin je koji se ne može komentirati na kulturan način. Mislio sam da je Mađarska u smislu antihumanizma već ranijim postupcima dotakla dno, ali sam se prevario. Sada se samo pitam što slijedi. Već ranije sam imao osjećaj srama zbog toga što sam Mađar. A nakon ovoga ne mogu opisati svoje osjećaje bez psovke. Ali neću psovati. Izjavio je za Fairpress Gyorgy Kakuk.

Pokušali smo doći i do novinarke Petre Laszlo, kako bi ju pitali samo jedno pitanje u stvari – Zašto? Pokušali smo doći i do njezinih poslodavaca u N1TV, ali nam nisu odgovarali na upite. Možda i razumljivo s obzirom na epilog. No posebice brine, što niti novinarska udruženja u Mađarskoj nisu odgovarala na upite o ovom gnusnom događaju.

Iako se čini da je ova priča o Mađarskoj; nekoj tamo, makar i susjednoj, nečovječnoj zemlji – nije. Ovo je priča o nama svima, pogotovo medijima, koji na isti način i u društvima u kojima mi živimo, virtualno šamaraju, udaraju i satiru izbjeglice. No kod nas se još nije našao Kakuk, da ode, proživi, rastrga žicu i ispriča. I samo zato ova priča će se nastaviti.

Comments

comments

WordPress Image Lightbox