Zločinačka organizacija, za koju država tvrdi da ne postoji, izvršitelj napada na novinara Dušana Miljuša?
Autor: Fairpress
Kako je Fairpress pisao, UNCUT intervju s novinarom Dušanom Miljušem kojeg su 2. lipnja 2008. godine pokušali ubiti, otkrio je nove detalje povezane s istragom brutalnog čina. Iz izjave Dušana Miljuša tijekom razgovora s Munirom Podumljakom proizilazi da su osobe za koje postoji ozbiljna sumnja da su izvršitelji napada, organima gonjenja bile poznate neposredno nakon izvršenja kaznenog djela. Analiza tehničke komunikacije, koju je navodno obavila Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), a koja je dostavljena organima MUP-a, ukazuje da je do aktivacije tzv. specijala, odnosno kartica mobilnih uređaja, koje su izvršitelji koristili samo za potrebe izvršenja, došlo na lokacijama koje su bile važne za raspetljavanje pokušaja ubojstva (naselje Knežija, trasa Miljuševog kretanja i lokacija u blizini zgrade gdje je napadnut). No, ono što je posebice važno za ovaj slučaj je da je navedena analiza ukazivala na poveznice u dva napada (napad na Dušana Miljuša, te kasniji napad na Josipa Galinca), te je navedena analiza prema uvidu u spis upućivala navodno i na Đorđa Vuletića, koji je bio i uhićen povezano s napadom na Galinca, a koji se pojavljivao i u predmetu tzv. Zločinačke organizacije (kolokvijalno poznata i kao knežijska skupina, odnosno dečki s knežije, kako su im tepali mediji).

Miljuš je tijekom UNCUT-a govorio i o vremenskom slijedu i događajima koji su prethodili napadu. Prije svega o događajima iz 2007. godine, kada je došlo do incidenta tijekom njegovog rada na istraživačkoj priči o pritiscima na stanare zgrade u Klajićevoj ulici u Zagrebu. Tom prilikom je došlo do neugodne situacije u kojoj su izrečene prijetnje prema njemu i tada prisutnom fotoreporteru Jutarnjeg lista. Naime, dok su Dušan Miljuš i fotoreporter pokušali dokumentirati izjave stanara i pričinjenu štetu, pojavio se Audi A8, iz kojeg je izašla u tom trenutku nepoznata muška osoba, te ih grubim rječnikom upozorila da tu nemaju što raditi, izjavljujući kako „nije bitno tko sam ja, ali vidjet ćemo se mi još“! Kako su ta osoba i automobil tom prilikom fotografirani, kasnijom provjerom, kako je izjavio Miljuš za UNCUT, utvrdilo se da se radi o automobilu u vlasništvu supruge Zorana Pripuza, a za vozača je utvrđeno kako se radi o vozaču, odnosno „pratitelju“ Zorana Pripuza, kojeg se isto tako sumnjičilo za pripadnost „zločinačkoj organizaciji“ odnosno „knežijskoj skupini“. Vrlo brzo nakon toga, krajem 2007. godine, dogodio se drugi indikativan događaj. Tijekom vikend izlaska za vrijeme služenja zatvorske kazne ubijen je Davor Zečević, za kojeg se isto tako sumnjalo da je pripadnik „knežijske skupine“. U emisiji „Otvoreno“, emitiranoj neposredno nakon, a koja bavila ubojstvom Davora Zečevića, Dušan Miljuš je postavio pitanje porijekla novca ljudi koji se opetovano spominju u rubrikama crne kronike, uključujući i pokojnog Zečevića, a koji pored toga što nemaju evidentirani radni staž ili zaposlenje, posjeduju odnosno koriste ekskluzivne vile i automobile, bez da se država ikad zapita odakle im sredstva za takav način života. Već sljedeći dan, u tiskanom izdanju Večernjeg lista, u kojem je Dušan Miljuš proveo veliki dio svoje profesionalne karijere, „upozorenje“ Dušanu Miljušu objavljeno je među osmrtnicama, uokvireno kao i druge osmrtnice. Budući je objava nečijeg imena među osmrtnicama u vrijeme dok je ta osoba još uvijek živa bila uobičajena poruka beogradskog podzemlja (kolokvijalno nazvana „čitulja“) osobama koje namjeravaju ubiti, događaj je izazvao zabrinutost da će i ovaj put epilog „čitulje“ na-

žalost biti poznat. Iako je udruga Partnerstvo za društveni razvoj tada reagirala na navedenu poruku i objavu, i zatražila od policije hitnu reakciju koja je vjerojatno mogla spriječiti pokušaj ubojstva, do reakcije nije došlo. Poslije, nakon pokušaja ubojstva, policija će šturo objaviti da je tom prilikom „Dušan Miljuš odbio zaštitu“, što u biti ne odgovara istini. Policijske istrage o kontekstu i načinu na koji je „čitulja“ objavljena nije bilo. Na kraju, Dušana Miljuša će pokušati ubiti dva dana prije nego je trebao svjedočiti o događajima u Večernjem listu u kontekstu tužbi zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i njegovih najbližih suradnika protiv Munira Podumljaka i drugih zaposlenika udruge Partnerstvo za društveni razvoj zbog iznesenih sumnji u korupcijske radnje u Gradu Zagrebu. Nakon bolničkog oporavka, par mjeseci poslije napada Dušan Miljuš je i svjedočio o okolnostima razgovora koje je vodio s tadašnjom glavnom urednicom Večernjeg lista Ružicom Cigler. Tom prilikom, negdje 2003. ili 2004. godine, nakon naših objava o korupciji u Domovima za stare i nemoćne u vlasništvu Grada Zagreba, Miljuš je prema izjavi na sudu bio pozvan u ured tadašnje glavne urednice Ružice Cigler, gdje mu je rečeno da Zvonimir Šostar, tada pročelnik gradskog ureda za Zdravstvo i socijalnu skrb grada Zagreba, ima neka saznanja o kaznenim prijavama i sudskim procesima protiv Munira Podumljaka, te da bi o tome on (Miljuš op.a) trebao pisati. Nakon što je Dušan Miljuš zatražio brojeve spisa, ili bilo kakvih podataka koji bi upućivali gdje se može naći nekakav dokument o tome, rečeno mu je da je „predmet kompliciran“, te da bi u principu o tome trebalo pisati i bez takve vrste dokaza, što je Miljuš odbio. Ubrzo nakon tog Dušan Miljuš je bez ikakvog razumnog obrazloženja iz Večernjeg lista „prekomandovan“ u 24 sata, a rubrika koju je udruga Partnerstvo za društveni razvoj imala u Večernjem listu gdje su objavljivani slučajevi korupcije („Stop korupciji“) je ukinuta. I u ovom slučaju je indikativno da je nešto kasnije udruga Partnerstvo za društveni razvoj javno iznijela činjenice o poveznicama poslova Grada Zagreba i obitelji Pripuz. Naime, brat Zorana Pripuza, Petar Pripuz suvlasnik je niza tvrtki koje se u načelu bave različitim oblicima zbrinjavanja otpada, pogotovo opasnog otpada. Ove tvrtke, najčešće u vrlo povoljnim, odnosno povlaštenim uvjetima, posluju s Gradom Zagrebom. Petar Pripuz je i plaćao odvjetnike za svog brata Zorana tijekom postupka protiv tzv. zločinačke organizacije, ali je tijekom sudskog postupka protiv udruge Partnerstvo za društveni razvoj tvrdio da nikada nije imao nikakav poslovni odnos sa svojim bratom Zoranom. No, ono što je bilo manje poznato, a što je udruga Partnerstvo za društveni razvoj iznijela tijekom sudskog postupka, je da je jedan od prvih suosnivača ključne tvrtke iz koje je potekao biznis zbrinjavanja otpada obitelji Pripuz upravo Zoran Pripuz, brat Petra Pripuza, i jedan od osumnjičenih u postupku protiv tzv. „zločinačke organizacije“. No, ovdje treba biti pošten pa reći da je u jednom od najvećih postupaka tog tipa održanih u hrvatskoj novijoj povijesti utvrđeno kako navedena „zločinačka organizacija“ ne postoji.
Kada se cijela priča zaokruži, iz događaja koji su prethodili premlaćivanju, kao i istrage o slučaju pokušaja ubojstva Dušana Miljuša, proizilazi ozbiljna sumnja kako je „zločinačka organizacija“, za koju država tvrdi da ne postoji, izvršitelj napada na novinara Dušana Miljuša. Što će pravna država na kraju utvrditi u predmetu pokušaja ubojstva Dušana Miljuša, možda jednom i doznamo.
Povezani članci: Napadači na Miljuša bili su poznati policiji neposredno nakon napada!?Tko štiti napadače i naručitelje napada na Miljuša? Devet godina bez pravosudnog epiloga unatoč vrlo vjerojatnoj identifikaciji počinitelja, Miljuš za UNCUT: Sumnjivi dečki sa značkama odrađivali su prljave poslove za državu
Što je sve Dušan Miljuš rekao tijekom UNCUT-a za Fairpress pogledajte ovdje.

 

Comments

comments

WordPress Image Lightbox