U bh. kontekstu, prestanak štampanja Slobodne Bosne i emitovanja eFM radija jeste atak na novinarstvo koji nema nikakve veze sa webom i tehnološkim čudima 21. vijeka
Autor: Fairpress
U trenutku pisanja ovog teksta pritisak na Slobodnu Bosnu  nastavljen je i otvaranjem krivične istrage protiv Senada Avdića, glavnog i odgovornog urednika Slobodne Bosne i Dražena Zubaka, advokata, koju je pokrenulo Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo sa namjerom da ishoduje informaciju o neimenovanim izvorima, odnosno osobama koje su dostavile navodno “tajne dokumente” Avdiću i Zubaku. Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari  tim je povodom uputilo  saopćenje u kojem su podsjetili Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo, kao i Dalidu Burzić, glavnu tužiteljicu i Jasminu Čaušević, tužiteljicu u ovom predmetu, kako je korištenje neimenovanih izvora informacija temeljno novinarsko pravo i legitiman istraživački postupak novinara koji žele objaviti informacije od značaja za javnost.

Vijest o gašenju printane Slobodne Bosne, magazina koji je bez kompromisa kritikovao vlasti, razotkrivao kriminalne afere i korupciju,  izazvao je različite reakcije u medijskoj zajednici i javnosti. Za većinu, prestanak štampanja  Slobodne Bosne je veliki gubitak za medijsku scenu u BiH, međutim, bilo je i stavova, uglavnom na društvenim mrežama, da je to normalan proces usvajanja novih tehnologija kao svugdje u svijetu. Na taj način, gašenje Slobodne Bosne prokomentarisao je i Boris Dežulović u svojoj kolumni „Rekvijem za slobodnu Bosnu“.  Ističući neminovne tehnološke promjene i komentarišući saopćenje BH novinara piše: „Što bi, međutim, prelazak nekih novina s trafike na internet bio atak na medijsku zajednicu? Što bi nestanak jednog tjednika iz granapa u Švrakinom selu i trafike u Ilijašu, i njegova selidba na internet, od Ilijaša do Illinoisa, bio uopće gubitak, a kamoli atak na medijsku zajednicu u Bosni i Hercegovini?“.

Istina, prelazak na internet i usvajanje novih tehnologija, svjesnom odlukom rukovodstva jednog medija, svakako je normalan proces u razvijenim zemljama svijeta. Međutim, u bh. kontekstu, gašenje printane Slobodne Bosne jeste atak na novinarstvo koji nema nikakve veze sa webom i tehnološkim  čudima 21. vijeka. Gašenje Slobodne Bosne, ustvari je  samo logičan nastavak srozavanja novinarske profesije i nezavisnih medija u BiH uzrokovan višegodišnjim političkim pritiscima na novinare i medije, klijentelizmom i marketinškim ucjenama… Izazovi novih tehnologija zadnji je razlog prelaska na internet.

Suzana Mijatović, novinarka Slobodne Bosne, ističe da je ovaj magazin bio prisiljen da prekine štampanje zbog višegodišnjih pritisaka politike, oglašivačke industrije ali i pravosuđa, prije svega kroz brojne presude za klevetu.

Slobodna Bosna je zbog svojih kritičkih tekstova proteklih četiri-pet godina ostala bez velikog marketinškog prihoda, mi smo na neki način kažnjeni jer javna preduzeća, ministarstva,institucije… niko nije spreman da se oglašava u novinama u kojima će se kritički odnositi prema njima. To su najopasniji pritisci jer su javna preduzeća najveći oglašivači. Pritisci su i putem oglašivačkih agencija koje distribuiraju reklame jer je Slobodna Bosna prva pisala o aferi „Gibraltar“, o marketinškoj mafiji u BiH i mi smo svojim tekstovima navukli bijes direktora određenih marketinških agencija. Morali smo se osloniti samo na prodajni tiraž koji nije toliko mali kao što neki tvrde ali nije bio dovoljno da se pokriju toškovi. Nigdje u razvijenom svijetu magazini se ne mogu finansirati samo od prodaje, kaže Mijatović.

Gašenju printane Slobodne Bosne znatno je doprinijela i pogrešna primjena Zakona o kleveti koji je postao mehanizam za pritisak na novinare i medije. U slučaju tužbe za klevetu ne poštuje se  Član 8. Zakona o kleveti koji podrazumijeva medijacijski proces prije suđenja, niti se koriste mogućnosti ulaganje žalbi i prigovora na pisanje štampe i online medije Vijeću za štampu u BiH.

Velikim brojem tužbi vrši se pritisak, a mediji su vrlo često prinuđeni plaćati nerealno visoke novčane iznose za nanesenu tzv. duševnu bol.

Postoji blizu 50 tužbi protiv Slobodne Bosne koje su u različitim fazama. Isplatili smo ogromna sredstva za klevetu, preko 15 tisuća KM za neke slučajeve, što je iznos kao da smo skrivili nečiju smrt. U dva slučaja kažnjeni smo zbog iznesenih tvrdnjih sagovornika. Znači da više nismo odgovorni samo za svoje tekstove nego i za izjave sagovornika!? Pogrešno tumačenje Zakona o zaštiti od klevete od strane sudaca ohrabrilo je i političku i kriminalnu elitu da u sve većem broju podižu tužbe protiv novinara. To su pritisci koje ne bi podnio ni jedan medij, jedini način opstanka na medijskoj sceni bio je prelazak na internet, kazala je ona.

„Prisilan“ prelazak na internet desio se nedavno i Studentskom eFM radiju. Zoran Ćatić, urednik i direktor ovog radija, kaže da je prestanak emitovanja eFM-a „normalan proces u nenormalnim okolnostima“.

Sve je normalno u našim okolnostima. eFM više nije isplativ na tržištu i zato prelazimo na internet. Nismo htjeli da se igramo, da se prodajemo političkim opcijama jer nismo to radili ni ranije kada je bilo puno isplatljivije. Nismo dvije godine imali ugovora. To je suština, da li ćete pristati na svakakave

ponude. Mi smo imali  raznih  ponuda i političkih i marketinških ali nismo na to pristajali, nismo 20 godina nećemo ni sad. Ne prilagođavamo se ni politici i reklamama, a ni publici, kazao je Ćatić.

Dodaje da će nastaviti sa programom na internetu i da ne zna kako će to izgledati.

Normalno je da publika ima žal za papirnom Slobodnom Bosnom ili za frekvencijom eFM radija,  ali to su privatne stvari. Imali smo nekad i radio 202, svi su ga žalili i to prođe. Ko želi informaciju i da nas čuje može nas pronaći na internetu, kaže Ćatić.

Ljiljana Zurovac, izvršna direktorica Vijeća za štampu BiH, kaže da je prestanak štampanja Slobodne Bosne i emitiranja eFM radija definitivno veliki gubitak i da je velika šteta nanešena slobodnom informiranju i slobodi govora.

Prestanak štampanja Slobodne Bosne i emitiranja eFM radija nisu uslijedili zato što je to, eto, normalan proces prelaska na nove medijske platforme, digitalne servere, itd. Bilo bi idealno da je tako. Međutim, realnost u BiH je drugačija, i jedan i drugi medij su ekonomski bili prisiljeni da urade te neželjene promjene. eFM radio nije imao drugog izlaza već da ugasi zemaljsku frekvenciju, morali su da se isele iz zgrade u kojoj je radio bio smješten sve ove godine u studentskom kampusu, jer je neko odlučio srušiti tu zgradu, također su im bile nametnute velike dažbine koje nisu mogli plaćati, kaže Zurovac.

Dodaje da je  porazno je da je Slobodna Bosna prestala sa printanjem obilježavajući sjajni jubilej izdavanja 1.000-tog broja. Prema njenim riječima to se desilo isključivo zbog političkih i ekonomskih pritisaka i konstantnog onemogućavanja slobodnog rada novinara ovog medija.

Još od 2014. godine i tokom cijele 2015. BHN i Vijeće za štampu su ukazivali na opasnosti posljedica pritisaka putem velikog broja sudskih tužbi i presuda protiv ove političke revije i njenih novinara. Na žalost, posljedice su se manifestirale evo na ovakav način. Naravno, i eFM radio i portal Slobodna Bosna će nastaviti svoj profesionalni rad, vjerujem sa još jačom kritičkom oštricom, ali, da će nedostajati iščekivanje naslovnice nove “Slobodne” četvrkom – hoće. Jako, ističe Zurovac.

Izrazito loše medijsko stanje u BiH potvrđuju i rezultati Indeksa klijentelizma u medijima (projekat Media Circle-odgovor građana na klijentelizam u medijima“) koji su neznanto prije gašenja printane Slobodne Bosne i frekvencije eFM radija, predstavljeni u cijeloj regiji. Time je po prvi put ostvareno međudržavno poređenje i izvještavanje o stanju klijentelizma i politizacije u medijima na temelju empirijskih podataka.

U izvještaju se navodi da Makedonija i Bosna i Hercegovina stoje najlošije u istraživanju o uticaju politike na medije i medijskom klijentelizmu. Suština je u  netransparentnosti koja je dio klijentelističkih odnosa. U BiH političke stranke imaju ogroman uticaj na medije. Odlučuju u kojim medijima će se oglašavati državne kompanije, netransparentno dodjeljuju grantove medijima, ignorišu potrebu za uređenjem medijskog tržišta i na kraju, nerijetko vrše direktan pritisak na novinare i nezavisne medije. Zbog svih nabrojanih razloga prestanak štampanja Slobodne Bosne i emitiranja eFM radija radija, u bh. kontekstu, ipak je atak na novinarstvo.

U utrci za novijim i skandaloznijim vijestima i online kakofoniji komentara, klikova i lajkovanja, potrebno je mnogo više truda da se zadrži vjerodostojnost, dostojanstvo i kredibilitet.

Međutim, bitno je istaći i odgovornost same javnosti za ove promjene. Društvena obaveza medija podrazumijeva beskompromisan rad u interesu javnosti ali i javnost ima obavezu da  bude podrška medijima. Bez tog partnerskog odnosa nerealno je i neukusno očekivati od medija koji ne pristaju na kompromise da opstaju i istraju. Lejla Turčilo, profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, kaže da kada se gasi neki ozbiljan medij ili prelazi u online sferu, to nije samo odraz pritisaka izvana, menadžerskih sposobnosti niti tehnologija, nego su zakazali saveznici-javnost. Ističe da pasivost javnosti uništava dobro novinarstvo, a  „internet mu samo pokušava pružiti kakvo-takvo utočište“.

Svaka istraživačka priča koja je ostala prepričana samo u privatnom prostoru, bez konkretne reakcije u javnom, svaki ozbiljan novinarski napor koji nije podržan povećanjem tiraža, svaki odgovoran pristup novinara koji nije prepoznat u profesionalnoj zajednici niti u javnosti doprinosi unazađivanju novinarstva kao profesije i korak po korak gasi ozbiljne medije, upozorava Turčilo.

Studentski eFM radio i Slobodna Bosna sigurno će ostati dosljedni svojim principima, ali i od publike ovisi da li će ovi mediji opstati i vratiti se na poznatu frekvenciju i u štampu.

 

 

Comments

comments

WordPress Video Lightbox Plugin