Leković: Afere, skandali i „negativne vijesti“ u medijima odraz su stanja u društvu u kojemu su temeljni kriteriji poremećeni
Countries Croatia Gray Latest
0 1277
Autor: Fairpress
U medijima se često mogu vidjeti neprimjereni sadržaji koji u većini slučajeva nisu od javnog interesa. Regulacija medija postoji kako bi se ograničio neprimjeren sadržaj koji se pušta u javni prostor. U nizu neprimjerenih sadržaja u hrvatskim medijima, našla se i vijest o mladoj Hrvatici (ime osobe ne želimo spominjati), čiji je neprimjeren videouradak, objavljen nedavno na internetu, izazvao burne reakcije u medijima i javnosti. Mediji navodno radi poštovanja akterice ovoga filma te činjenici da u istom spomenuta djevojka ostavlja dojam da je pod utjecajem opijata, nisu objavili navedeni videouradak nego su samo prenijeli vijest o postojanju snimke na internetu. Mediji nisu objavili sporni video niti fotografiju. Ali objaviti cijelu vijest o postojanju snimke ili dati do znanja da negdje drugdje postoji više informacija o toj snimci, skoro je pa ista stvar. Pitanje koje se postavlja, zašto su hrvatski mediji odlučili izvještavati o cijeloj situaciji i gdje je u svemu ovome uopće javni interes?

Jedan od prvih portala koji je prenio vijest o postojanju snimke bio je Dnevnik.hr, a glavna urednica portala Darija Brnović je na upit Fairpressa o tome zašto su prenijeli vijest o spornoj snimci, izjavila:

Dnevnik.hr nije objavio video niti screenshotove niti eksplicitne detalje iz spornog videa. To je vrsta sadržaja koji ne objavljujemo iz etičkih razloga te zbog uređivačke politike portala. Vijest o postojanju sporne snimke Dnevnik.hr je objavio jer se radi o osobi poznatoj javnosti, no glavni uvjet za objavu je bio da dođemo upravo do te osobe. U tome smo jedini uspjeli te dobili njezin komentar i suglasnost za objavu. Praktički istoga dana, želeći skrenuti pozornost na važnost načina objave ovakvih i sličnih vijesti u medijima, od strane Dnevnik.hr-a kontaktirana je i prof.dr.sc Gordana Vilović koja na Fakultetu političkih znanosti predaje novinarsku etiku. Upravo je iz tog rakursa s njom napravljen intervju. Njime smo htjeli skrenuti pozornost čitateljima o važnosti načina pristupa i obrade ovakvih i sličnih tema. Zaključak profesorice je taj da je većina hrvatskih medija u ovom slučaju korektno prenijela informaciju o ovom događaju.

Kako bi došli do odgovora postoji li javni interes u objavljivanju ovakvih vijesti, Fairpress je kontaktirao već gore navedenu profesoricu Gordanu Vilović:

Ne mislim da je etički korektno da mediji objavljuju sadržaje poput ovoga video zapisa. Ne vidim nikakvog razloga, osim štete za nekoliko mladih ljudi, jer nažalost to ostaje zauvijek negdje pohranjeno na internetu. Moram priznati da ne razumijem ljude koji to plasiraju, a još manje one koji to postavljaju na svojim stranicama. Osim toga, moramo razlikovati različite masovne medije danas. Pojam masovnih medija uključuje i medije koji nisu nigdje registrirani pa ne mogu biti ni sankcionirani, a nemaju ni odgovornosti ni osjećaja za elementarnu pristojnost. U takvom video zapisu nema javnog interesa, najkraće! Osim što će se na nekoliko dana o tome pričati, tračati…Korist za društvo od takve teme ne postoji, osim, možda činjenice da bi mladi ljudi trebali voditi brigu i preuzeti odgovornost za svoje seksualno zdravlje, jer objavom sličnih video uradaka najviše štete sami sebi. Ovaj slučaj nije ni prvi ni posljednji. I kod nas i u svijetu. I dalje će ih biti. Osobito će tzv. javno zanimanje biti za celebrityje hrvatske provenijencije koji se poigravaju i koketiraju s medijima na loš način. Nije dobro baš na svaki način izazivati medijsku pozornost. Mediji lako stvore osobu koja nam smiješi s uličnih plakata, koja je neizostavni inventar svakog i ubogog društvenog događaja, pa i sama počinje vjerovati da je važna, a onda joj ti isti mediji u određenom trenutku mogu zagorčati život. Mogu je uništiti. Doslovce. Mišljenja sam da se ne može spriječiti objavljivanje ovakvih snimki. Uvijek će biti ljudi koji misle da se to može objaviti i da je ta osoba zaslužila takvo sramoćenje. To govorim stoga jer sam pogledala par komentira u nekim mainstream medijima – koji su inače korektno pisali o ovom slučaju – i zaključila da je bilo jako puno zločestoće u anonimnim stavovima. Rijetki su bili komentatori koji su problematizirali objavu ovoga zapisa. Mediji svakako mogu sudjelovati u javnom sramoćenju.

Svoj komentar na objavljivanje neprimjerenog sadržaja dala je medijska stručnjakinja i docentica na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu doc. dr. sc. Viktorija Car:

Prije svega, ovo uopće nije vijest – sadržaj ove snimke nije važan, nije relevantan i nema utjecaj na okolinu, na društvo. To je isključivo privatna informacija o pojedincu odnosno o nekoliko osoba i ne bi joj trebalo biti mjesta u medijima. Nikada nije etički objavljivati privatne informacije koje ni na koji način nisu povezane s događajima ili procesima koji su relevantni za širu zajednicu, čije se posljedice tiču šire javnosti. Ovakav sadržaj nije od javnog interesa. Od javnog interesa jesu teme kao npr. prostitucija u Hrvatskoj, nasilje nad ženama, ovisništvo, ali se pritom ne smiju navoditi pojedinačni primjeri, osim ako punoljetni pojedinci svjesno žele u medijima svjedočiti svoje iskustvo pa pristaju na otkrivanje svog identiteta. Trivijalnim sadržajima o seksu, hranjenju, nesreći ili smrti, mediji konstruiraju stvarnost koja iz očiju prosječnog „luzera“ dobiva smisao. Napokon nešto što mogu komentirati na društvenim mrežama, preko telefona ili usmeno s ukućanima. Napokon neki sadržaj u dosadnom danu, mjesecu, godini… Objaviti cjelovitu informaciju ili dati do znanja da negdje drugdje postoji više informacija o tom događaju – isto je. Dakle, odgovornost je jednaka. Ako je društvo takvo da većina stanovništva nema izgrađene kriterije vrednovanja nekog sadržaja, jasno je da će komercijalni mediji podilaziti takvoj publici jer sve što njihove vlasnike zanima je broj klikova, te podaci o gledanosti, slušanosti ili čitanosti. Zaglupljivanje stanovništva nije proces u kojem sudjeluju samo mediji, u tom procesu ključne se odluke donose na razini obrazovne politike, kulturne politike, politike o razvoju znanosti, o poticanju stvaralaštva i poduzetništva, razvoju građanske odgovornosti… složen je to proces. Važno je i što sve utječe na

izgrađivanje sustava vrijednosti, što je vrjednije – rad ili obitelj? Je li u redu pohvaliti se za svoj uspjeh ili je prihvatljivije isticati svoju osobnu nesreću? Kompleksno je to društveno pitanje u kojem mediji imaju važnu ulogu budući da većina medija svojim sadržajima promovira i pojačava većinske vrijednosti i stavove, stereotipe itd.

U daljnjoj potrazi za odgovorom na pitanje s kojim ciljem mediji objavljuju neprimjerene sadržaje i kakav je u ovoj priči javni interes, Fairpress je kontaktirao voditeljicu podforuma ORaH-a za ljudska prava i autoricu ORaH-ove politike rodne ravnopravnosti dr. sc. Sandru Vračan:

Ne smatram etički korektnim objavljivanje ovakvih vijesti. Iako nisam gledala snimku, prema informacijama s kojima raspolažem snimka je u javnost puštena bez privole i dozvole, pa je to brutalno zadiranje u privatnost. Prema onom što sam doznala iz medija, radi se o kaznenom djelu (ili čak više njih) čime bi se trebala baviti policija, državno odvjetništvo i sud. Nečiji privatni život, a posebice nesreća ove vrste (prema medijskim napisima riječ je o osobi koja nije bila pri punoj svijesti, već pod utjecajem droga), nije i ne bi smjela biti tema javnog interesa. U prvom redu cilj medija koji objavljuju ovakve vijesti je senzacionalizam koji će onda dizanjem tiraže/gledanosti dovesti do većeg profita.

Svoje mišljenje za Fairpress dala je i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić koja objašnjava:

Mediji imaju pravo objaviti vijest, ali da način na koji pojedini mediji pišu o cijelom događaju nije nimalo profesionalan. Mediji moraju biti svjesni da načinom na koji izvještavaju o određenom slučaju itekako doprinose dodatnoj viktimizaciji osobe koja se našla u jednoj vrlo delikatnoj situaciji, a istraga će tek pokazati je li i do koje mjere bila žrtvom kaznenog djela. Javnog interesa u načinu na koji većina medija o ovome izvještava nema. Ono što bi bilo korisno za društvo nije prenošenje detalja iz života djevojke, pa čak niti počinitelja, već problematiziranje potrebe za edukacijom o novim tehnologijama, o mogućnostima zloupotrebe, o samozaštiti, pa i o dvostrukim standardima društva koje je brzo u osudi žene za sve što joj se neugodno desi. Ljudi često nisu svjesni do koje mjere je patrijarhalno nasljeđe dio njihovog mentalnog sklopa koji krivicu za sramoćenje pa i silovanje traži u ponašanju ili izazivanju od strane žene pa stoga za sve što joj se eventualno dogodi smatra da je i zaslužila. To su neke od tema koje su itekako od javnog interesa jer utječu na mijenjanje percepcije koja je itekako pogrešna i štetna kako za pojedince tako i za društvo u cjelini.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Saša Leković za Fairpress je izrazio svoje stajalište o objavljivanju vijesti o postojanju snimke:

Nema nikakve sumnje da su ovakve informacije zadiranje u privatni život osoba te nisu ni od kakvoga javnoga interesa. Pisanje, objavljivanje i širenje ovakvih informacija protivi se etičkom kodeksu i temeljnim profesionalnim vrijednostima novinarstva. Objavljivanje sadržaja koji neetično i(li) nezakonito zadiru u privatnost moguće je spriječiti jedino sudskom zabranom, ukoliko je unaprijed poznato da se sporan sadržaj priprema za objavu. Takve su situacije, naravno, realno vrlo rijetke. U slučajevima kada su već objavljeni sadržaji koji nisu od javnog interesa a protivni su etičkim i zakonskim pravilima u Hrvatskoj se, na žalost, takvo ponašanje sankcionira u pravilu mnogo rjeđe, sporije i blaže nego u slučajevima kada, na primjer, novinari objave sadržaj koji je od javnog interesa ali javne osobe koje se smatraju pogođenima pokrenu privatnu tužbu za klevetu ili sramoćenje, što je apsurdno. Afere, skandali i „negativne vijesti“ u medijima odraz su stanja u društvu u kojemu su temeljni kriteriji poremećeni.

Zastupnica Hrvatske demokratske stranke, Martina Banić za Fairpress objašnjava kako mediji imaju veliku ulogu u kreiranju skandala:

Vrlo teško se odrediti o razlozima zbog kojih pojedine teme koje na neki način možemo okarakterizirati kao „skandalozne” pune novinske stupce, zauzimaju prvo mjesto u televizijskim vijestima, a prepuni su ih i portali. Kao, vjerujem i svi ostali, voljela bi da su naši mediji prepuni pozitivnih vijesti, jer i takve vijesti postoje, unatoč dubokoj krizi u kojoj se Hrvatska dugi niz godina nalazi. Međutim drugo pitanje koje se ovdje postavlja su osobe koji čitaju te vijesti i koje na neki način diktiraju da pojedine vijesti prodaju novine. I ova, kao i sve druge priče imaju dvije strane. Kad govorimo o položaju žena u društvu, tu svakako ne možemo biti zadovoljni, to je prostor u kojem svi trebamo dati svoj doprinos kako bismo što prije dosegnuli razinu koja bi barem bila zadovoljavajuća. Trebamo krenuti od odrastanja, to je proces koji uključuje i učenje rodnih uloga, odnosno što u određenoj društvenoj sredini znači biti žena, muškarac, djevojka, mladić, majka, otac. U „borbi” za ljudska prava trebamo biti bez ostatka, a borba za dostojanstvo svake žene to zasigurno jest. Situacija koja posljednjih dana puni medijske stupce, nije dobar primjer ovoga o čemu govorim, stoga podcrtavam, dostojanstvo svakog pojedinca treba čuvati, a mediji imaju veliku ulogu u tom dijelu.

Mediji koji objavljuju neprimjerene sadržaje pridonose javnom sramoćenju u ovakvim slučajevima. Ne može se kontrolirati sav sadržaj u medijskom prostoru, ali bi se neprimjeren sadržaj trebao ograničiti i upristojiti.

O učestalosti objava sadržaja koji nisu od javnog interesa i nereagiranja nadležnih tijela koje bi trebale regulirati sadržaj u medijskom prostoru, čitajte u sljedećim nastavcima.

 

Comments

comments

WordPress Image Lightbox