Koliko su mediji u Crnoj Gori u službi politike, a koliko u službi javnosti
Countries Gray Latest Montenegro
0 1578
Autor: Fairpress
Indeks klijentelizma u medijima predstavljen je u prvoj sedmici marta u Briselu kao prvo međudržavno, komparativno istraživanje o stanju klijentelizma i politizacije u medijima.

Eksperimentalno istraživanje, koje se temelji na empirijskim podacima, sprovedeno je u šest zemalja jugoistočne Europe – u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji, Rumuniji i Bosni i Hercegovini, a zajedničko svim posmatranim društvima je da su daleko od očekivanih i posmatranih vrijednosti u svakom od parcijalnih indeksa. Uticaji politike na medije evidentni su u svim posmatranim zemljama, te izgradnja ozbiljnih prepreka klijentelističkim praksama ili nije započela ili je na samom početku.

Sveukupno gledajući Indeks klijentelizma, istraživanje je pokazalo da je na prvom mjestu Srbija. Slijedi Hrvatska, te Crna Gora, Rumunija, dok su Bosna i Hercegovina i Makedonija na samom kraju.

Širok instrumentarij pritisaka na novinare

Koliko su mediji u službi politike, a koliko u službi javnosti kada je u pitanju Crna Gora, te ako mjerenje pokazuje da postoje određene barijere za klijentelističku paksu, zašto to sistem ne koristi na pravi način i koji su društveni fenomeni doveli do toga, za Fairpress objašnjavaju glavni i odgovorni urednik radija Antena M Darko Šuković, dugogogdišnji novinar i saradnik fakulteta Političkih nauka u Podgorici Dejan Lučić, te novinar, medijski analitičar i jedan od osnivača portala PCNEN Duško Vuković.

Sagovornici Fairpress-a saglasni su da uslovi na medijskoj, političkoj i društvenoj sceni pogoduju razvijanju klijentelizma, te da su potrebne korjenite promjene, kako u legislativama, tako i u svijesti društva.

Po mišljenju Šukovića, „stanje svijesti, kulturni i uopšte društveni obrasci ohrabruju ili, barem, čine podrazumijevajućim, umjesto da brane zloupotrebu pozicija“.

Političari imaju na raspolaganju širok instrumentarij pritisaka na novinare. Mogu im dati novac, bolji posao, sinekuru, zakonske olakšice, ekskluzivne informacije. Novinari političarima nude svoje usluge ili ih reketiraju. U principu, radije dovode na vlast ili održavaju političare na vlasti, nego što vjerodostojno informišu građane, kako bi oni mogli da izaberu – smatra urednik radija Antena M,

koji je u devedesdtim radio i za nedjeljnik Monitor, te bio glavni urednik Kruga – prvog nezavisnog političkog magazina u Crnoj Gori, potom radio i kao zamjenik glavnog urednika TVCG, a autor je dugogodišnje emisije „Živa istina“ koja se emituje na TV Atlas i na crnogorskoj TV Prva.

„Neodvojiv dio priče“, kako dodaje Šuković, je „nezrela i sluđena javnost, s teškom naslijeđenom insuficijencijom demokratske kulture, nesposobna da promišlja vlastiti interes izvan kolektiva, sklonija strasno navijačkom, nego li racionalnom odnosu prema informacijama koje joj serviraju politika i mediji“.

U tako iščašenom, pored ostalog i antiintelektualnom ambijentu, klijentelizam je normalan, malte ne pravilo, a odsustvo – incident. Stvar se, po mom sudu, ne može iskorijeniti samo regulama, procedurama, sankcijama. Jedino rješenje je krvnički rad na promjeni svijesti (karaktera) tradicionalno muvanju sklonih Crnogoraca – ocijenio je Šuković,

dodajući da je slična situacija i sa komšijama, te da je „dijagnoza mnogo šira od regionalne“.

Bez straha od društvene stigme

Posmatrajući stanje na medijskoj, političkoj i, uopšte, društvenoj sceni Šuković „ne vidi ništa što bi prikočilo klijentelizam“.

Naprotiv, imam utisak da uslovi pogoduju njegovom bujanju. Nema principijelnih pozicija, jasno definisanih relacija, a pogotovo nema straha od društvene stigme – tipa: prezir, sramota, bojkot – kojom bi, mimo zakonom predviđenoga, ali jednako efikasno, bili kažnjavani oni koji svoj posao ne rade pošteno – zaključuje Šuković.

Po mišljenju medijskog analitičara i dugogodišnjeg novinara Duška Vukovića, u Crnoj Gori postoje sistemi i „sistemi“.

Ovi prvi se mogu detektovati praćenjem legislative, javnih narativa imalaca političke i ekonomske moći, a ovi drugi praćenjem onoga što se dešava u realnom životu, a naročito posljedica koje trpe građani. Klijentelistička praksa je dio ovih drugih sistema i na njoj, a ne u zakonima i institucijama, počiva moć kreatora i donosioca odluka u društvu – ocijenio je Vuković,

dodajući da institucije, zapravo, služe kao fasade kojima se prikriva suština socijalnih i ekonomskih odnosa u Crnoj Gori.

Kao primjer navodi „posljednji pokušaj čuvara klijentelističke prakse da se RTCG izuzme iz rasprave o stvaranju preduslova za slobodne i poštene izbore, jer je, kobajagi, taj medij institucionalno uzoran javni servis, iako je po načinu na koji djeluje sušta suprotnost tome“.

Crnogorsko društvo je, po njegovom mišljenu, „zarobljeno u tranzicionom mutljagu, koje je rodno mjesto političkih manipulanata, predatorsko-pljačka-

škog biznisa i njihove intelektualno-medijske posluge“.

Kad taj mutljag počne da se razbistrava, odnosno kada društvo počne da se socijalno i ekonomski strukturira na način koji će, zakonomjerno, imati potrebu za funkcionisanjem sistema koji su predviđeni legislativom, onda se tek možemo nadati da će klijentelistička praksa početi gubiti tlo pod nogama – zaključuje Vuković

koji iza sebe ima više od trideset godina iskusta na radiju, u dnevnim novinama i magazinima, a povremeno se bavio agencijskim i tv novinarstvom, te radio i kao koordinator obuke u Institutu za medije CG.

Razjedinjena medijska scena

Po mišljenu novinara Dejana Lučića, koji je i saradnik na Fakultetu Političkih nauka u Podgorici, „teško je odrediti bez podrobnog istraživanja šta je uticalo na slabljenje medijske oštrice u Crnoj Gori i na sve veću ranjivost medija“.

Svakako, klijentelističkim praksama, doprinijelo je gašenje jedinstvenog samoregulatornog tijela, ekonomska kriza, malo tržište za veliki broj medija, ali i to što se najveći dio marketinškog kolača, koji je iz godine u godinu sve manji, preraspoređuje preko agencija. One često klijentima, koji zakupljuju prostor za oglašavanje u zemljama regiona, nude medije u Crnoj Gori „gratis“, jer su oni dio većih regionalnih i svjetskih medijskih sistema. Tako se „legalno“ razvija nelojalna konkurencija i materjalno iscrpljuju ostali mediji u Crnoj Gori – smatra Lučić,

koji je kao novinar radio u dnevnom listu Pobjeda, za radio Montena, radio Gorica, te za novinsku agenciju Mina, a od nedavno je i portparol Univerziteta Crne Gore.

Jedan od ključnih razloga za pojavu klijentelističkih praksi, ocjenjuje Lučić, je i to što je „ medijska scena u Crnoj Gori razjedinjena, odnosno polarizovana prema interesima vlasnika, što se jasno očituje preko uređivačkih politika“.

Jasno je da je slobodna volja vlasnika da odredi koju će uređivačku politiku zastupati, ali i ta sloboda omeđena je etičkim kodeksom profesije i profesionalnim standardima koji bi uvijek i u svakoj prilici trebalo da imaju interes javnosti kao osnovno polazište. Tako razjedinjeni mediji i „ratovi“ koji vode, odlična su „meta“ za političke i druge interese i pritiske, ali i za kreiranje klijentelističkih praksi od kojih stradaju ne samo osnovni postulati profesije, nego i oni koji bi trebalo da budu oči i uši nacije.

Problem je, po njegovom mišljenju, „i nejasna vlasnička struktura i postojanje medijske koncentracije u gotovo svim ključnim medijima u zemlji, ali i to što mnogi napadi na medijske radnike i imovinu medija nijesu do kraja rasvijetljeni“.

Slikovit podatak o medijima u Crnoj Gori je i taj da je u toj zemlji, u odnosu na broj stanovnika, najmanje zaposlenih u medijskoj industriji, podsjeća Lučić.

Uz to, nema ni zvaničnih podataka koliko je tačno ljudi zaposleno u medijima, ali se zna da je oko 500 medijskih radnika u posljednje dvije godine ostalo bez posla. Posebno zabrinjavajuća je situacija u oblasti radnih prava gdje, bez obzira na obaveznost primjene Zakona o radu i postojanje ikako zastarjelog Kolektivnog ugovora, značajan dio zaposlenih radi u sivoj zoni, bez odgovarajućih ugovora o radu. Sve veći problem su i agencije za posredovanje pri zapošljavanju koje indirektno olakšavaju klijentelističke prakse, i to sve zbog nesigurnosti i neizvjesnosti kojima su tako zaposleni izloženi. Crnogorski novinari rade za platu (470 €) koja je ispod prosjeka na državnom nivou, značajan broj njih je honorarno angažovan godinama ili ne prima platu u nekim slučajevima više mjeseci. Status freelencer-a još nije zakonski regulisan – podsjetio je Lučić,

zaključujući da je „teško odrediti bez podrobnog istraživanja“ šta je uticalo na slabljenje medijske oštrice u Crnoj Gori i na sve veću ranjivost medija.

Rizici za sve zemlje evidentirani kroz istraživanja

Indeks klijentelizma u medijima, na osnovu empirijskih podataka mjeri politički uticaj na medije, postojeće stanje zakonodavnog i institucionalnog okvira medija, te ključna ekonometrijska mjerenja realnosti u kojoj mediji i novinari rade u zemljama Jugoistočne Evrope. Istraživanje je pokazalo da postoji visok rizik izloženosti članova radnih skupina uključenih u izradu medijskih politika (institucionalnog i regulatornog okvira) neopravdanom uticaju (klijentelističkoj praksi) bez stvarnih regulatornih zapreka. Ocijenjeno je i da nema stvarnih barijera usvajanju „klijentelističkih“ zakona – finansijski odnosi, tj. tokovi novca između javnog sektora i medija (uključujuući oglašavanje i komercijalne ugovore) ne evidentiraju se na zadovoljavajući način. Ne postoje ni stvarne barijere klijentelizmu pri dodjeli bespovratnih sredstava medijima. Nema jedinstvene obavezne evidencije različitih oblika rada u medijima što dovodi do visoke izloženosti (zavisnosti) novinarske struke spram vlasnika i poslodavaca. Nema jedinstvene statistike građanskih parnica i kaznenih postupaka protiv novinara i izdavača u područjima klevete, uvrede i javnog sramoćenja.

Comments

comments

WordPress Lightbox Plugin