Generalni je utisak da su mediji i o poslednjim protestima u Podgorici izvještavali u skladu sa svojom uređivačkom politikom
Countries Gray Latest Montenegro
0 901
Autor: Fairpress
Povrede civila i policijskih službenika, napadi na novinare, pokušaj nasilnog ulaska u parlament, rušenje zaštitne ograde, kamenovanje više objekata u gradu – uključujući i ambasadu republike Albanije i prostorije televizije PinkM, polomljena stakla na ukupno 26 objekata u gradu, krađe i provale zlatare i butika, rezultat je danima najavljivanog mirnog protesta Demokratskog fronta u Podgorici.

Istina, počeo je kao miran protest oko 19 časova okupljanjem demonstranata na glavnom gradskom trgu, ali se nakon riječi Slavena Radunovića (DF) „Deset minuta još i mi više ne preuzimamo odgovornost“, upućenih sa improvizovane bine ispred spomenika Kralja Nikole oko 22 sata, pretvorio u pokušaj zauzimanja državnih institucija.

Ubrzo nakon 19 h postalo je jasno da je osnovni cilj demonstracija od samog početka bio je pokušaj destabilizacije zemlje koja je, ako je za vjerovati porukama koje stižu sa relevantnih adresa, na korak od poziva za članstvo u NATO. I postalo je jasno da se organizatori protesta nijesu proslavili ni dobrom kampanjom, ni dobrim rezultatom, ni dobrom izlaznom strategijom.

 

Za one neupućene, ukratko, zahtjevi predstavnika DF-a bili su formiranje prelazne vlade i primjena novog izbornog zakonodavstva. Lider Nove Andrija Mandić je, u ime organizatora, u noći protesta zatražio da poslanici Fronta uđu u zgradu parlamenta, na šta je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić odgovorio da „mogu da uđu na sporedni ulaz“ skupštine koji i on sam koristi. Organizatorima to, međutim, nije odgovaralo. Slijedi već pomenuta Radunovićeva izjava, te malo nakon toga zasipanje policijskog kordona kamenicama, rušenje zaštitne ograde, bacanje Molotovljjevog koktela, flaša, paljenje baklji i bacanje istih u pravcu policije. Policija uzvraća. Bacaju se suzavci, dimne bombe. Zagušljiv je bio vazduh u glavnom gradu.

I tu ćemo podvući crtu, jer scenario je svima već dobro poznat. Ono što je vrijedno pažnje jesu, prije svega, napadi na novinare, kao i način na koji su izvještavali crnogorski, regionalni, ali i svjetski mediji, kako tokom demonstracija, tako i u narednim danima.

Napadi na novinare

U noći protesta povrijeđena je novinarka portala CDM Slađana Đukanović. Zadobila je povrede od pirotehničkog sredstva i pružena joj je medicinska pomoć.

Kasnije te noći više reportera, među kojima su bili i izvještači Pobjede, „napadnuto je na kraju mosta Blaža Jovanovića, kod zgrade stare Vlade, gdje ih je dočekala grupa demonstranata“. Kako se navodi na portalu RTCG, prema novinarima koji su nosili prsluke sa obilježjem PRESS, „bačene su petarde“.

Ništa bolje nije prošla ni druga reporterska ekipa Pobjede, s kojom je bio i glavni urednik Draško Đuranović. Na meti demonstranata našla se u centru grada, u Ulici Vučedolskoj. Jedan od demonstranata je „verbalno nasrnuo na Đuranovića, odgurnuvši ga i uputivši mu grube prijetnje“. Napadnut je i fotograf dnevnog lista Informer Balša Rakočević, koji je kasnije potvrdio fairpressu i da je „podnio prijavu protiv odgovornih osoba“.

Portal IN4S objavio je informaciju o napadu na glavnog urednika Gojka RaičevićaPo drugi put za sedam dana pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice primijenili su silu nad glavnim i odgovornim urednikom portala Gojkom Raičevićem. I ponovo bez ikakvog povoda, piše portal IN4S.

Ipak, treba podsjetiti da je nakon prvog napada na Raičevića iz Uprave policije saopšteno da novinarska profesija nije povezana sa njegovim privođenjem, te da je priveden zbog nepostupanja po naređenju ovlašćenih policijskih službenika. U međuvremenu je i TV PINK M objavila da je grupa huligana napala zgradu u kojoj se

nalazi redakcija te televizije u Bulevaru Ivana Crnojevića. Isto se dogodilo i nedjelju dana ranije, kada je u kamenovanju zgrade TV Pink M povrijeđena i urednica informativnog programa Ivana Drobnjak. Iste večeri i reporter televizije Vijesti javio je kako je policija bacila suzavac u pravcu novinara koji su bili na radnom zadatku. Bilo kako bilo, nezadovoljstvo uređivačkom politikom medija nije opravdanje za nasilno ponašanje, jer se zastrašivanjem novinara neće riješti politička situacija u zemlji. S druge strane, ni predstavnici medija ne smiju da zaborave na ulogu koju imaju u kreiranju javnog mnjenja, te koliko je važna nepristrasnost i tačnost u njihovom izvještavanju. A posebno u presudnim političkim bitkama u kojoj svaka strana nastoji da iskoristi sredstva koja ima.

Mediji i protesti

Imajući sve to na umu, generalni je utisak da su mediji i o poslednjim protestima u Podgorici izvještavali u skladu sa svojom uređivačkom politikom.

Kako je portal CDM primijetio, državna RTCG je fokus izvještaja stavila na aktivnosti policije-da su reagovali nakon što su demonstranti pokušali nasilno da uđu u Skupštinu, te naglasili da je policija postupila u skladu sa ovlašćenjima. Kako se u izvještaju tog portala dalje navodi, TV Vijesti je u svojim emisijama pratila situaciju u glavnom gradu, i nekoliko puta navela da je policija osim šok bombi i suzavca koristila i gumene metkeMeđutim iz vrha crnogorske policije je CdM-u nezvanično saopšteno da policija tokom intervencije nije koristila gumene metke, navodi se dalje u izvještaju.

Pored ove dvije televizije i TV Pink M, kao i Atlas TV, Prva TV – sve su u noći protesta u više termina emitovale vanredne vijesti o dešavanjima na terenu. Ništa drugačija situacija nije bila ni sa crnogorskim portalima, s obzirom da su uživo pratili proteste. Ipak, treba naglasiti da je u nekoliko navrata tokom noći padao sajt portala Vijesti. Ako je suditi po komentarima na Twitteru i na Facebook-u, Građanska alijansa je ponila titulu najrelevantnijeg, najprofesionalnijeg i najpouzdanijeg izvještača sa protesta. Naime, ova NVO je imala snimatelja koji je pratio događanja na terenu, i njihov tim je iz minuta u minut obavještavao javnost o događanjima putem društvenih mreža.

S druge strane, jedan od najflagrantnijih primjera koji ide u prilog tezi da svaki medij u Crnoj gori kreira svoju sopstvenu sliku stvarnosti, svakako je bilo igranje brojkama i merljivim podacima. Neki su se poigravali brojevima u svojim izvještajima o procjeni okupljanja. Tako su na primjer, crnogorski mediji prenijeli vijest da je na protestima bilo oko 4 500 demonstranata, dok su pojedini regionalni mediji tvrdili da ih je bilo od 20.000 do 30.000.

Igre brojkama

Najmanje 30.000 ljudi iz cele Crne Gore došlo u Podgoricu da pokaže diktatorskom režimu Mila Đukanovića da je CG spremna za promene. Protesti ugušeni brutalnom primenom sile u kojoj je povređen veliki broj građana i policajaca, pisao je srbijanski Kurir u noći protesta.

Ovaj beogradski medij je toliko daleko išao u svojim dezinformacijama da je na portalu pisao i kako je crnogorska policija hamerom gazila građane na protest i gnječila glave. Nastavivši istim tempom u obmanjivanju javnosti, Kurir je i na naslovnoj strani novina kasnije objavio  netačnu informaciju da je “pao Milo”, uz zaključak kako je  “narod srušio poslednjeg balkanskog diktatora”.

Za razliku od Kurira, zagrebački Večernji list je u članku objavljenom 26. oktobra, u pokušaju da objasni šta se krije iza nemira u Podgorici, izvjestio da nanovo ambiciozna Rusija otvoreno podržava prosvjednike protiv Đukanovića i protivi se ulasku u NATO, dodajući kako bi ulazak i u NATO i u EU mogao tek dati slobodu Crnogorcima da prosvjeduju u svoju korist, a ne u korist slovenske braće.

Comments

comments

WordPress Lightbox Plugin