Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Trinaesti dio – Slučaj zaključen i zakopan!
Countries Croatia Gray Latest
0 339
Autor: Fairpress

Slučaj zaključen i zakopan!

U prijašnjim pričama detaljno sam se osvrnuo na modalitete „zakopavanja“ korupcijskih priča u javnom prostoru, kao i modele utjecaja na kaznenopravni sustav kako bi se izbjegle ozbiljnije posljedice za počinjenja kaznenih djela. Na ilustrativnim primjerima, poput zaobilaženja pravde i javnog „ubijanja“ priče o organiziranoj shemi krađe imovine od starijih osoba u domovima za starije osobe Grada Zagreba (domovi kojima je Grad Zagreb bio vlasnik), pokazan je princip i način djelovanja organiziranih koruptivnih mreža, među kojima je jedna od najmoćnijih ona okupljena oko vodstva Grada Zagreba. Iz tadašnjeg djelovanja aktera koji su bili predmet prijava, bilo je vidljivo da se na ključne pozicije u ustanovama i organizacijama koje su predmet istraga, vrlo brzo imenuju, odnosno postavljaju ključni operativci gradonačelnika Milana Bandića i Zvonimira Šostara. Njihova jedina uloga bila je uklanjanje dokaza, te sprečavanje curenja informacija koje bi mogle ugroziti operacije koje bi skupina provodila, odnosno ugroziti gradonačelničku poziciju Milana Bandića i pozicije njegovih ključnih ljudi. Primjeri tog doba bili su različiti, od imenovanja Mirka Ljubičića Švepsa na mjesto u upravi DVD Jarun, koje je u predmetu Dom Crvenog križa bilo jedan od ključnih dionika, odnosno suvlasnika koji bi provedbom transakcije sa Sunce osiguranjem bili oštećeni, do postavljanja Mire Lace u upravu Doma za stare i nemoćne Centar.

Moć ključnih Bandićevih operativaca počivala je na zakopanim dokumentima tijekom prijenosa vlasti 2000. godine koje sam opisao u nekim od prvih videa, te njihovoj sposobnosti da ucjenjuju doslovno svakoga važnog u hrvatskom društvu, kao i sposobnosti da ucjenjuju samu državu, obzirom na moguće pravne posljedice za državu koje bi proizilazile iz uključensoti države u počinjenje kaznenih djela (Haški procesi na primjer). Naša istraga o mreži koja je stajala iza zataškavanja slučajeva korupcije upućivala je na ogroman broj osoba i operacija od kojih bi ključne osobe, bilo izravno ili neizravno uključene u Bandićevu operaciju bili – Miro Laco, bivši pukovnik jedne od vojnih obavještajnih službi kojeg sam detaljnije prikazao u priči jedanaest; Mirko Ljubičić Šveps, također s činom pukovnika u vojno obavještajnim strukturama i osobnom prijatelju Mire Lace; Miodrag Demo, bivšeg časnika specijalnih postrojbi Hrvatske vojske; te Zvonimir Sunara Suki, službeno producent na HRT-u, ali neslužbeno poznat kao “fikser” za sve i svašta za potrebe Hrvatske političke, poslovne i kriminalne elite.

Pojednostavljeno, uspostavljena organizacija radila je na sljedeći način –  Čim bi prepoznali prijetnju izlaganja svojih kriminalnih aktivnosti javnosti ili kaznenopravnom sustavu, aktivirali bi tzv. “mehanizam zaštite”. Taj zaštitni mehanizam počeo bi obično tako da bi Miro Laco i Mirko Ljubičić Šveps bili zaduženi za pristup bilo kakvoj kontroverznoj informaciji o osobama koje se bave tom temom koja je predstavljala prijetnju, a koje su bile u posjedu hrvatskih sigurnosnih službi, putem prijateljstava koja su gajili sa operativcima iz vremena dok su još i sami bili dijelom tog sustava.

Ako se o osobi koja predstavlja prijetnju u arhivama obajveštajne zajednice ne bi moglo naći ništa posebno, na temelju nekih elemenata istine koji su bili u posjedu obavještajne zajednice, fabricirao bi se sadržaj te bi se osoba „dovodila u svezu“ s nekim kriminalnim ili drugim nepriličnim elementima, a sve zajedno bi se pretvorilo u neku vrstu tercijarnog dokumenta za internu uporabu unutar obavještajnih struktura (neko izvješće, odnosno zabilješka ili slično). Nakon što bi fabricirani dokument i priča bili spremni, prića bi se distribuirala prema točkama koje su predstavljale prijetnju za Bandićevu organizaciju, bilo da se radi o javnosti, novinarima, ili djelatnicima kaznenopravnog sustava, kako bi se stvorila sumnja u motive onoga tko bi mogao progovoriti o korupciji u Gradu Zagrebu. Ova sofisticirana shema bila je neformalno organizirana putem tadašnjeg Ureda za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Zagreba, na čijem čelu je tada bio Zvonimir Šostar, jedan od najpouzdanijih saveznika gradonačelnika Milana Bandića. Iako ovdje govorim o predmetu Grada Zagreba, ova shema funckionirala je i u drugim predmetima, jer na kraju, svaka organizirana korupcijska i kriminalna struktura imala je svoje zaštitnike u obavještajnom sustavu. Iste strukture služile su i za pristup informacijama o eventualno poduzetim mjerama od strane kaznenopravnog sustava, kako bi se na vrijeme dokazi prikrili, svjedoci kupili ili prijetnjama ušutkali, i kako na kraju, predmeta ne bi bilo.

Pored navedenog, u predmetu Grad Zagreb, zbog same činjenice da je bilo puno predmeta, puno svjedoka i na kraju puno različitih dokaza, poduzete su i druge mjere kako bi se slučaj konačno zatvorio i za javnost i za sustav kaznenog progona. Organiziranoj skupini, bili su između ostalog potrebni i „neutralni“ svjedoci o njihovom karakteru i moralu, kako bi javnosti kao „poroti” dokazali svoju nevinost, podržali njihovu obranu pred sustavom kaznenog progona, te mogli mirno nastaviti sa svojim aktivnostima otimanja javnih dobara i privatne stečevine žrtava korupcije.

U našem slučaju Domovi za stare i nemoćne su ovakvog svjedoka, odnosno svjedoke, vrlo brzo i pronašli.  Vrlo brzo po objavljivanju naše priče o Domovima za starije i nemoćne osobe u kojima su ljudi organizirano gubili imovinu vrijednu milijune, Zvonimir Šostar, načelnik Gradskog ureda za zdravstvo i socijalnu skrb, potpisao je ugovor s organizacijom Transparency International u Hrvatskoj (TIH) o kreiranju „transparentne liste čekanja u domovima za stare i nemoćne“ koji su bili predmet naše priče. Ove liste čekanja, prema tadašnjem sporazumu između TIH i Grada Zagreba odnosno Zvonimira Šostara, spriječile bi mogućnost korupcije kod prijema korisnika u Domove za stare i nemoćne ili bilo koje druge vrste anomalija koje smo otkrili u konkretnim slučajevima koje smo iz PSD-a objavili u to vrijeme. Zorislav Antun Petrović, šef i novi voditelj Transparency International Hrvatska nakon smjene Josipa Kregara, postao je jedan od ključnih aktera u Zagrebačkom projektu.

Čak je za potrebe ove operacije zataškavanja Grad Zagreb stavio Transparency International u strategiju razvoja socijalnih politika za razdoblje od 2004. do 2007. godine.

Dakle, ovim sporazumom gradonačelnik Bandić, Zvonimir Šostar i ostatak organizacije uključene u ovu shemu otimanja javnih dobara, imali su gotovo sve raščišćeno ispred sebe. Uz uvedene liste čekanja, za širu javnost sve je sada bilo čisto, bilo je u redu, a sve procese u domovima pažljivo je nadzirala jedna od najuglednijih antikorupcijskih organizacija na svijetu, Transparency International, čime su svi predmeti koje smo otvorili prestali biti relevantni za javnost.

Međutim, u stvarnosti, projekt uvođenja lista čekanja nije mogao riješiti niti osnovni problem prekorednog prijema, a kamoli kompleksnije zahvate krađe pokretne i nepokretne imovine umrlih korisnika na koje smo upozoravali. Razlog je bio vrlo jednostavan. Dok je „čekanje“ na listama bilo transparentno, popunjavanje same „transparentne“ liste čekanja vođeno je prema službenim izvješćima koja su davali ravnatelji Domova za stare i nemoćne. No, u slučajevima kada bi neki od korisnika umro u nekom od domova, „otvoreno“ mjesto za prijem u dom ravnatelji jednostavno ne bi prijavljivali, a primali bi korisnike koji nisu na listama (jer su ovi

korisnici i ranije plaćali da ne budu na „listama čekanja“ već da budu primljeni preko reda). A operacija otimanja imovine korisnika koji nisu imali bližu obitelj, ionako nije bila dotaknuta projektom Zvonimira Šostara i Transparency International Hrvatske, te se mogla nastaviti bez ikakvih smetnji. I kao što sam ranije istaknuo, ova je imovina vrijedila milijune, jer se obično radilo o stanovima u centru Zagreba koji su imali više nego značajnu vrijednost. Međutim, prisustvo Transparency Internationala u ovom projektu blokiralo je daljnje pokušaje PSD-a da stvori pritisak javnosti i zaštiti prava starijih osoba koja su brutalno kršena i iza čijih kršenja su uglavnom stajale organizirane kriminalne operacije prevara i iznuda jer se o ovim osobama nije imao tko brinuti.

Ako se bilo tko pita što je u tom trenutku radio sustav kaznenog progona po pitanju Bandića i Šostara, odnosno predmeta Domovi i drugih predmeta koje smo im dali, ovaj ilustrativni primjer trebao bi objasniti sve.

U trenutku dok sa državnim odvjetništvom i policijom komuniciramo skoro svakodnevno donoseći nove dokumente, svjedočanstva, i gdje god je moguće i svjedoke kako bi odgovorne iz Grada Zagreba priveli pravdi, (2003/2004. i dijelom 2005) godine, Policijska uprava Zagrebačka, koja je vodila istragu protiv gradonačelnika Bandića, Zvonimira Šostara i organizirane korupcijske družine, sponzorirala je projekt Zvonimira Šostara i njegove sestre Maje Šostar, pod nazivom “Lijepe žene i popularni sportaši“.

Kao što ovaj videozapis iz tog vremena pokazuje, upravo je vrijeme kada su se odvijale predistražne radnje protiv gradskih dužnosnika na čelu s Milanom Bandićem i Zvonimirom Šostarom, predstavljajući kalendar sa fotografijama misica, policajki i sportaša, koji je bio jedini rezultat njihove suradnje, Zvonimir Šostar će reći:

VIDEO: Zvonimir Šostar – “Dragi prijatelji meni je osobno čast i zadovoljstvo da vas u ime Grada Zagreba mogu pozdraviti. Ali ono što želim reći to je fenomenalna suradnja sa Policijskom Upravom Zagrebačkom. S nama je ovdje i Robert Kralj. Robi hvala ti da surađujemo cijelo ovo vrijeme. Mislim da nikad bolja suradnja nije bila između policije i Gradske uprave i ja sam siguran tim ćemo tempom nastaviti i dalje…

(Pogledajte snimku na minuti 10:11 u videu gore ili na ovom linku.)

Na Zvonimira Šostara nastavit će se Krunoslav orovec, glasnogovornik PUZ-a i dugo vremena siva emninencija MUP-a RH.

VIDEO: Krunoslav Borovec  “Želim istaknuti da su dvije divne i marljive dame savršeno vodile projekt “Lijepe žene i popularni sportaši”. Sanja Bjedov Popović i Maja Šostar napravile su izvrstan posao i ja im na tome čestitam. Policijska uprava sa zadovoljstvom je prihvatila pokroviteljstvo nad ovim projektom...

(Pogledajte snimku na minuti 12:06 u videu gore ili na ovom linku.)

Tim činom, slučaj Grad zagreb, konačno je ubijen i pokopan. PSD je bio izoliran od svake mogućnosti stvaranja javnog pritiska i osiguravanja pravde za žrtve, koje smo i dalje slušali i gledali svaki dan. Pukotine u korumpiranom sustavu, brzo su zatvorene i nastala je tišina.

Istovremeno, za mene su gradski dužnosnici imali druge planove. U predmetu Bandićeve kaznene prijave protiv mene, opisujući događaje iz 2004. godine, oslobađajući me, sutkinja je između ostalog navela – “privatni tužitelj (gradonačelnik Bandić), u travnju 2004. godine, zatražio je od svjedoka da ubije I okrivljenog (Munira Podumljaka), te je za istog govorio da je balija, stranac, plaćenik i slično, da novac nije u pitanju, i da I okrivljenog treba ušutkati.“ 

 

P.S.

Nakon 20 godina aktivizma i pokušaja uspostave vladavine, čini se da je borba protiv korupcije izgubljena. U posljednjem naporu da se osvijesti zarobljenost društva u različite privatne i političke interese i promijeni tijek procesa, aktivist Munir Podumljak odlučio se na svjedočanstvo o ključnim detaljima koji su doveli do ovakvog stanja. U najavljenoj seriji video uradaka, iznijet će se svejdočanstva, dokumenti i dokazi o isprepletenim privatnim, političkim, financijskim i kriminalnim interesima koji su onemogućili da Hrvatska, Balkan i Europa naprave iskorak iz stanja apatije i davanja zelenog svjetla kriminalnim interesima da osvoje društveni prostor. Zbog čega beskompromisna borba protiv korupcije vodi ubojstvu ili samoubojstvu zaključite sami iz svjedočanstva, svake predstavljene priče, i vašim ukupnim sudom nakon što su sve priče i dokumenti objavljeni. Zbog šire važnosti ove teme i slučajeva koji pokrivaju ne samo Hrvatsku i Zapadni Balkan, već i skoro cijelu Europu i Sjedinjene Američke Države, video svjedočanstvo je na engleskom jeziku. Tekstualni prijevod i praćenje svjedočanstva osigurati će portal Fairpress.eu. Sudjelujte, komentirajte i pratite svaki dan. Ukoliko smatrate da neovisna borba protiv korupcije treba živjeti, pretplatite se na YouTube kanal PSD-a (PSDPartnerstvo), pratite i dijelite priče, ili donirajte. Sve po volji i vašoj savjesti.

(Tekstualno praćenje video svjedočanstva rađeno je na sirovom materijalu koji zbog duljine nije mogao kompletan biti predstavljen u video uradcima, stoga je hrvatski prijevod za nijansu opširniji od video svjedočanstva).

 

Povezani članci: Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Prvi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Drugi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Teći dio – Quid pro QuoBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Četvrti dio – Propast klijentelističkih drugovanjaBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Peti dio – Brisanje svjedoka i memorijeBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Šesti dio – Desničarski državni udar!?Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Sedmi dio – Antikorupcijski iluzionistiBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Osmi dio – Mrtav si!Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Deveti dio – Naivnost vjere u pravduBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Deseti dio – Medijsko ubojstvoBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Jedanaesti dio – Upoznavanje s medijskim blatomBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Dvanaesti dio – Globalne aspiracije hrvatskog medijskog reketa

Comments

comments

WordPress Image Lightbox