Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Jedanaesti dio – Upoznavanje s medijskim blatom
Countries Croatia Gray Latest
0 248
Autor: Fairpress
Nakon 20 godina aktivizma i pokušaja uspostave vladavine, čini se da je borba protiv korupcije izgubljena. U posljednjem naporu da se osvijesti zarobljenost društva u različite privatne i političke interese i promijeni tijek procesa, aktivist Munir Podumljak odlučio se na svjedočanstvo o ključnim detaljima koji su doveli do ovakvog stanja. U najavljenoj seriji video uradaka, iznijet će se svejdočanstva, dokumenti i dokazi o isprepletenim privatnim, političkim, financijskim i kriminalnim interesima koji su onemogućili da Hrvatska, Balkan i Europa naprave iskorak iz stanja apatije i davanja zelenog svjetla kriminalnim interesima da osvoje društveni prostor. Zbog čega beskompromisna borba protiv korupcije vodi ubojstvu ili samoubojstvu zaključite sami iz svjedočanstva, svake predstavljene priče, i vašim ukupnim sudom nakon što su sve priče i dokumenti objavljeni. Zbog šire važnosti ove teme i slučajeva koji pokrivaju ne samo Hrvatsku i Zapadni Balkan, već i skoro cijelu Europu i Sjedinjene Američke Države, video svjedočanstvo je na engleskom jeziku. Tekstualni prijevod i praćenje svjedočanstva osigurati će portal Fairpress.eu. Sudjelujte, komentirajte i pratite svaki dan. Ukoliko smatrate da neovisna borba protiv korupcije treba živjeti, pretplatite se na YouTube kanal PSD-a (PSDPartnerstvo), pratite i dijelite priče, ili donirajte. Sve po volji i vašoj savjesti.

(Tekstualno praćenje video svjedočanstva rađeno je na sirovom materijalu koji zbog duljine nije mogao kompletan biti predstavljen u video uradcima, stoga je hrvatski prijevod za nijansu opširniji od video svjedočanstva).

Upoznavanje s medijskim blatom

Kao što je opisano u prethodnoj priči, zaustavljanje istrage i djelovanja sustava kaznenog progona, te nedosljednosti medija u izvještavanju o slučajevima koji su se ticali Grada Zagreba, de facto su ubili javnu kampanju suočavanja s korupcijom u Gradu Zagrebu i konsekventno spriječili bilo kakav javni pritisak da se ovi slučajevi razriješe. Ovaj svojevrsni atentat na kampanju PSD-a da se organizatori korupcije privedu pravdi, organizirali su dužnosnici Grada Zagreba i njihovi saveznici kroz vrlo sofisticiranu shemu koju su primjenjivali u našem slučaju. Kako je sustav funkcionirao, ilustrira jedno od svjedočanstava u sudskom postupku koji je gradonačelnik Milan Bandić vodio protiv mene upravo zbog gore navedenih slučajeva u domovima za stare i nemoćne i presice povodom prodaje zgrade Crvenog križa.

Dušan Miljuš, jedan od najiskusnijih istraživačkih novinara u Hrvatskoj, u svom svjedočenju pred sudom u Bandićevom postupku protiv mene, izjavio je:

U nastavku svog svjedočenja Miljuš je također istaknuo da je tijekom razgovora s glavnom urednicom Večernjeg lista Ružicom Cigler bilo spomenuto i ime Zvonimira Šostara, jednog od tadašnjih ključnih suradnika gradonačlenika Milana Bandića. Kako je udruzi opisano na jednom od sastanaka s akterima priče u Večernjem listu, Zvonimir Šostar je posjetio Ružicu Cigler, tražeći od nje da organizira kampanju protiv PSD-a i mene osobno u zamjenu za tada nepoznate beneficije obećane njoj od strane Grada Zagreba.

Kako to proizilazi iz svjedočenja Dušana Miljuša, u tom konkretnom slučaju on je naveo da je zahtjev glavne urednice shvatio kao naredbu da se izmisli bilo kakva priča protiv mene, te je stoga od nje zatražio da potkrijepi tvrdnje ili barem ukaže na to gdje se eventualno mogu pronaći dokumenti koji bi potkrijepili takvu priču.

U nastavku svjedočenja Miljuš je govorio i o neobičnim okolnostima koje su dovele do prekida suradnje između Večernjeg lista i udruge Partnerstvo za društveni razvoj, navodeći kako razlozi raskida navedeni u dokumentu kako nije bilo interesa javnosti za ovu rubriku, nisu odgovarali istini, budući da se na kolegijima raspravljalo o uspjehu ove rubrike i govorilo suprotno.

Nakon odbijanja zahtjeva uredince, Dušan Miljuš je prvo prebačen

u 24 sata, a potom je manje više bio i prisiljen preći raditi za konkurentsku medijsku grupaciju EPH. Za razumijevanje konteksta isto tako je važno napomenuti, da je samo dva dana prije nego je trebao prvi put svjedočiti u ovom predmetu, Dušan Miljuš napadnut ispred svog doma od strane i dan danas nepoznatih maskiranih napadača. Budući da mu je tom prilikom palicama razbijena glava i slomljena mu je ruka kojom je štitio glavu, te obzirom da je spašem samo zahvaljujući brzoj reakciji susjeda, državno odvjetništvo i policija okvalificirali su ovaj napad kao pokušaj ubojstva.

I tako, dok je Dušan Miljuš, bez obzira što se u tom trenutku nismo poznavali, imao integriteta i morala da odbije ponudu gradskih dužnosnika i njihovih pouzdanika, te o tom i svjedoči na sudu, mnogi drugi iz svijeta medija ponudu su prihvatili.

Jedan od ilustrativnih primjera gdje je novinarka kako se to u žargonu kaže „odigrala dupli pas s gradskim dužnosnicima u Gradu Zagrebu u ušutkavanju udruge“ bio je primjer intervjua Nove TV s Mirom Lacom objavljen na Dnevinku Nove TV nakon oslobađajuće prvostupanjske presude protiv Ivana Šimunovića, ravnatelja Doma za stare i nemoćne Centar. U tom konkretnom slučaju, novinarka Tatjana Krajač, u svojoj reportaži o presudi, prikazala je Ivana Šimunovića kao žrtvu lova na vještice, ili kako je rekla:

KRAJAČ: “Šimunovićeva kalvarija počela je kada je prije nešto više od godinu dana kada je u dom u kojem je ravnatelj pristigla inspekcija. Tamo su, isticao je on od prvog dana, došli kako bi mu smjestili jer se trebalo osloboditi čelno mjesto za nekog drugog, čini se, podobnijeg. Pod optužbama kako je od mrtvih članova Doma krao novac, kako je jedino uz mito primao nove korisnike, Šimunovića je prozivao čelni čovjek nevladine udruge Partnerstvo za društveni razvoj.”  

Novinarka Krajač je tada, umjesto barem izjave Ivana Šimunovića o oslobađajućoj presudi, koji je bio i predmet priče, intervjuirala Miru Lacu, koji je predstavljen kao jedan od članova Izvršnog odbora Doma Centar. Novinarka Krajač je potom otvorila prostor Laci za spin, i pretvaranje počinitelja u žrtvu, a one koji su na korupciju upozoravali pretvorila je u zločince.

KRAJAČ: “Nakon ovakvog raspleta i član uprave Doma (Miro Laco), u ime grada, pita se jesu li uistinu optužbe bile motivirane borbom protiv korupcije ili su bile naručene od nekih političara.”

MIRO LACO: “Lažne mesije i borce protiv korupcije puno više štete nego što donose korisi u borbi protiv korupcije.”

KRAJAČ: “Zbog medijskog linča, Šimunoviću se pogoršalo zdravstveno stanje. Teško da mu itko može ponuditi dostatnu moralnu satisfakciju. No sudska je presuda prvi korak.”

MIRO LACO: “Ne možete ni zamisliti kroz koju je jednu obiteljsku ipak tešku situaciju prolazio gospodin Šimunović.”     

(Video pogledajte ovdje ili u videu na vrhu članka)

Za običnog građanina, takvo izvještavanje na Dnevniku Nove TV bilo je dovoljan dokaz protiv PSD-a i mene osobno, da se tu radi o našim sumnjivim motivima. Mediji, a što najbolje ilustrira ovaj primjer, su u osnovi prikazivali PSD kao dio hrvatske međupartijske političke bitke, stavljajući nas u kutiju sa svima ostalima i uspostavljajući diskurs gdje je u redu i fizički napasti ljude povezane s PSD-om obzirom da se radi o sumnjivcima.

No, ono što Tatjana Krajač nije spomenula, iako joj je bilo poznato, bilo je to da je Miro Laco bivši pukovnik jedne od hrvatskih obavještajnih agencija i da je bio jedan od bliskih suradnika, tijekom rata, generala Mirka Norca, koji je osuđen za ratne zločine početkom 2000. godine. Također, Tajtjana Krajač je zaboravila spomenuti da se Miro Laco pojavljivao u svim spornim slučajevima vezanim za Grad Zagreb, kao “glasnogovornik”, iako njegovo radno mjesto u gradu nije imalo nikakve veze s njim i javnim zastupanjem Grada Zagreba.

U to vrijeme, poput Tatjane Krajač, mnogi drugi novinari prihvatili su Miru Lacu kao legitimnog izvora o stanju u raznim područjima u Gradu Zagrebu, ignorirajući njegovu već poznatu ulogu “frontmana” sumnjive paralelne vlade u Gradu Zagrebu koju je utemeljio gradonačelnik Milan Bandić.

Jedan od paradoksa je da će nešto kasnije, mnogi od tih istih novinara, koji su ignorirali činjenicu da je Laco zadužen za sahranjivanje negativnih priča o Gradu Zagrebu, biti šokirani kada je 2007. godine Laco nazvao novinarku Ivanu Krnić i rekao joj “Bacit ću te u Savu i ondje ću te potopiti. Ne pojavljuj mi se pred očima jer će biti problema. Ti si meni uništila ugled.“, samo zato jer je negativno izvještavala o priči o zatrovanoj vodi koju piju građani.

Ovaj poseban pristup medija prema PSD-u, uveo nas je u medijsko blato koje je zapravo prevladavalo u medijskom prostoru Hrvatske tog doba. Ova je priča, naravno, obzirom da je korupcija u fokusu našeg istraživanja, inicirala i naše ozbiljnije bavljenje medijskom scenom u kontekstu izvršenja kompleksnih korupcijskih i kriminalnih operacija.

 

Povezani članci: Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Prvi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Drugi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Teći dio – Quid pro QuoBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Četvrti dio – Propast klijentelističkih drugovanjaBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Peti dio – Brisanje svjedoka i memorijeBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Šesti dio – Desničarski državni udar!?Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Sedmi dio – Antikorupcijski iluzionistiBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Osmi dio – Mrtav si!Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Deveti dio – Naivnost vjere u pravduBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Deseti dio – Medijsko ubojstvo

Comments

comments

WordPress Image Lightbox