Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Deseti dio – Medijsko ubojstvo
Countries Croatia Gray Latest
0 170
Autor: Fairpress

 

Nakon 20 godina aktivizma i pokušaja uspostave vladavine, čini se da je borba protiv korupcije izgubljena. U posljednjem naporu da se osvijesti zarobljenost društva u različite privatne i političke interese i promijeni tijek procesa, aktivist Munir Podumljak odlučio se na svjedočanstvo o ključnim detaljima koji su doveli do ovakvog stanja. U najavljenoj seriji video uradaka, iznijet će se svejdočanstva, dokumenti i dokazi o isprepletenim privatnim, političkim, financijskim i kriminalnim interesima koji su onemogućili da Hrvatska, Balkan i Europa naprave iskorak iz stanja apatije i davanja zelenog svjetla kriminalnim interesima da osvoje društveni prostor. Zbog čega beskompromisna borba protiv korupcije vodi ubojstvu ili samoubojstvu zaključite sami iz svjedočanstva, svake predstavljene priče, i vašim ukupnim sudom nakon što su sve priče i dokumenti objavljeni. Zbog šire važnosti ove teme i slučajeva koji pokrivaju ne samo Hrvatsku i Zapadni Balkan, već i skoro cijelu Europu i Sjedinjene Američke Države, video svjedočanstvo je na engleskom jeziku. Tekstualni prijevod i praćenje svjedočanstva osigurati će portal Fairpress.eu. Sudjelujte, komentirajte i pratite svaki dan. Ukoliko smatrate da neovisna borba protiv korupcije treba živjeti, pretplatite se na YouTube kanal PSD-a (PSDPartnerstvo), pratite i dijelite priče, ili donirajte. Sve po volji i vašoj savjesti.

(Tekstualno praćenje video svjedočanstva rađeno je na sirovom materijalu koji zbog duljine nije mogao kompletan biti predstavljen u video uradcima, stoga je hrvatski prijevod za nijansu opširniji od video svjedočanstva).

Medijsko ubojstvo

S dolaskom nove vlasti pod vodstvom Ive Sanadera, većina aktera kaznenopravnog sustava uključenih u slučaj Zagreb bila je preraspoređena na druge dužnosti. To je de facto predstavljalo zaustavljanje opsežnih kaznenopravnih radnji u slučaju i njegovu fragmentaciju na druge odjele Državnog odvjetništva i policije čime je blijedila ukupna slika onog što se događalo u Zagrebu. Kako je opisano u ranijim video svjedočanstvima, zaustavljena je i objava slučajeva korupcije u Večernjem listu, te se činilo da se ništa ne događa i da započeta borba protiv korumpiranih političara stoji u svakom pogledu.

Istodobno, ponukane ranijim pričama, stotine žrtava organizirane korupcije i dalje su dolazile u naš ured i zahtijevale pravdu u svojim slučajevima ili objavljivanje svojih osobnih priča. Za većinu nas koji smo u tom trenutku radili u PSD-u, situacija je bila nepodnošljiva. Kako su dosjei dužnosnika Grada Zagreba rasli, odlučili smo održati niz tiskovnih konferencija vezanih uz nove slučajeve i izvješća o kriminalnim aktivnostima čelnika Grada Zagreba.

Jedan od kritičnih slučajeva s naše točke gledišta, bio je pokušaj Grada Zagreba da proda zgradu zagrebačke podružnice međunarodnog Crvenog križa na Jarunu jednom od privatizacijskih tajkuna iz 1990-ih (vlasniku Sunce osiguranja). Budući da je informacija o namjeri prodaje, kao i dokumenti koji su ukazivali da ni Grad Zagreb niti Crveni križ nisu jedini vlasnici nad objektom koji prodaju, te da se radi o prijevari, u ured pristigla još ranije 2003. godine, prijavu kao i zahtjev za postupanjem u predmetu poslali smo na više adresa, uključujući i građansko-pravni odjel Državnog odvjetništva u Zagrebu, koji je u pravnim poslovima morao štiti interes države, odnosno građana Grada Zagreba.

Za razumijevanje konteksta ove priče važno je naglasiti kako su s dolaskom nove vlasti 2004. godine, pritisci prema nama kulminirali sa svih strana, a djelovanje čelnika Grada Zagreba je jasno ukazivalo da sve informacije koje mi dostavljamo kaznenopravnom sustavu ponovno „cure“ prema drugoj strani. U našem nastojanju da spriječimo daljnju štetu po javno dobro (Zgrada Crvenog križa bila je u suvlasništvu više neprofitnih organizacija i ustanova, između ostalog i Dobrovoljnog Vatrogasnog Društva), te plašeći se da ne dođe i do realizacije plana da se djelatnicima udruge nanese i fizička šteta,  18. svibnja 2004. održali smo jednu u nizu konferencija za medije.

Međutim, u danima koji su uslijedili, u svim važnijim medijskim izvješćima navodilo se kako smo PSD i ja (kampanja je namjerno personalizirana za potrebe lakšeg odstrijela), lažno optužili Milana Bandića i njegove najbliže suradnike, za sumnjivo postupanje u vezi s Crvenim križem, kao i u drugim slučajevima koji su predstavljeni na tiskovnoj konferenciji (npr. Dom Park). Članke ovakvog sadržaja potpisali su neki od najuglednijih novinara u to vrijeme, poput Ladislava Tomičića, Nataše Zečević, Ivana Pandžića, Tomislava Galovića. Naslovi i sadržaj članaka javnosti su davali sliku kako je sadržaj naše presice, odnosno slučajevi koje smo iznijeli, glupost, i da su zagrebački dužnosnici novinarima dali kontra dokumente i argumente koji su u potpunosti demantirali naše navode.

Milan Bandić, i njegovi najbliži suradnici uključeni u predmet (pročelnici različitih odjela koji su bili uključeni u različite operacije) pokrenuli su kaznene postupke za klevetu protiv mene, a u nekim slučajevima i protiv drugih ključnih članova udruge. Međutim, nakon razvlačenja postupaka koji su trajali godinama (budući bi po svakoj oslobađajućoj presudi po mene postupak po žalbi Milana Bandića nekako bio vraćen na početak), presude su pokazale suprotno od onog što su gradski čelnici i novinari koji su ih pratili tvrdili te 2004. godine.  Kako bih ilustrirao što je sve utvrđeno na sudu citirat ću jednu od presuda:

„Okrivljeni se oslobađaju optužbe

Da bi dana 18. svibnja 2004. godine neistinito naveli….

Dakle, da bi za drugoga iznijeli i pronijeli nešto neistinito što može štetiti njegovom časti i ugledu. U nastavku teksta presude sud navodi:

Sud je nedvojbeno utvrdio daje dana 18. svibnja udruga sazvala tiskovnu konferenciju na kojoj je  podijelila izjavu za medije, u kojoj je za privatnog tužitelja Milana Bandića navedeno… 

Sud smatra da su okrivljeni imali opravdani razlog zbog kojeg su povjerovali u istinitost sadržaja koji su iznijeli u izjavi, te da su navedeno iznijeli u javnost radi zaštite prava građana te jer su isto bili, kao članovi udruge, dužni učiniti, a ne iz razloga kako bi naštetili časti i ugledu privatnog tužitelja….

…Sud navedeni način smatra dovoljno odgovornim kako bi se osiguralo pravovremeno reagiranje te spriječilo nepotrebno odugovlačenje koje bi moglo štetiti građanima, a s druge strane dovoljno pažljivim i temeljitim da se prikupi određena količina podataka na temelju kojih se mogu poduzeti odgovarajuće mjere…..“

Nadalje, u presudi stoji:

Te na kraju vezano uz Crveni križ sud zaključuje – Iz navedene dokumentacije sud je nedvojbeno utvrdio da se Udruga, vezano za prodaju zgrade Crvenog križa, obratila i Državnom odvjetništvu, što proizilazi iz gore navedenog očitovanja koje je ista zaprimila od Državnog odvjetništva. Nadalje, iz zadnje točke očitovanja Državnog odvjetništva proizilazi da je Udruga istom dostavila podatke koji su upućivali na nezakonitost ui raspolaganju zgradom Crvenog križa te je spis, suikladno tome dostavljen Kaznenom odjelu Državnog odvjetništva. Iz uvida u spis broj P-3031/04, proizilazi da se pred nadležnim sudom vodi spor iz razloga koji su i predmet sporne izjave.

Međutim, nitko od aktera koji su u javnoj sferi govorili o slučaju te 2004. godine, nije imao potrebu provjeriti ili dublje ući u sam sadržaj predmeta. Ovakav pristup novinara koji su pokrivali priču, u stvari je bio napad na jedinu snagu koju je PSD imao, povjerenje javnosti u nepristranost PSD-a, čime je zapravo ubijena naša sposobnost da se borimo protiv korupcije i osiguramo pravdu putem javnog pritiska. Navedeni medijski linč, također je činio javnu kulisu za izvršenje planova za ubojstvo koje su dizajnirali ključni akteri kriminala u Gradu Zagrebu. Cijena koju će građani platiti zbog površnosti i „nevoljkosti” medija da se u takvim situacijama ozbiljnije pozabave cijelom pričom bit će ogromna. A plaćamo je i danas.

 

 

Novinski članci:

 

Povezani članci: Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Prvi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Drugi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Teći dio – Quid pro QuoBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Četvrti dio – Propast klijentelističkih drugovanjaBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Peti dio – Brisanje svjedoka i memorijeBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Šesti dio – Desničarski državni udar!?Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Sedmi dio – Antikorupcijski iluzionistiBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Osmi dio – Mrtav si!Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Deveti dio – Naivnost vjere u pravdu

Comments

comments

Similar Articles
WordPress Image Lightbox