Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Sedmi dio – Antikorupcijski iluzionisti
Countries Croatia Gray Latest
0 433
Autor: Fairpress
Nakon 20 godina aktivizma i pokušaja uspostave vladavine, čini se da je borba protiv korupcije izgubljena. U posljednjem naporu da se osvijesti zarobljenost društva u različite privatne i političke interese i promijeni tijek procesa, aktivist Munir Podumljak odlučio se na svjedočanstvo o ključnim detaljima koji su doveli do ovakvog stanja. U najavljenoj seriji video uradaka, iznijet će se svejdočanstva, dokumenti i dokazi o isprepletenim privatnim, političkim, financijskim i kriminalnim interesima koji su onemogućili da Hrvatska, Balkan i Europa naprave iskorak iz stanja apatije i davanja zelenog svjetla kriminalnim interesima da osvoje društveni prostor. Zbog čega beskompromisna borba protiv korupcije vodi ubojstvu ili samoubojstvu zaključite sami iz svjedočanstva, svake predstavljene priče, i vašim ukupnim sudom nakon što su sve priče i dokumenti objavljeni. Zbog šire važnosti ove teme i slučajeva koji pokrivaju ne samo Hrvatsku i Zapadni Balkan, već i skoro cijelu Europu i Sjedinjene Američke Države, video svjedočanstvo je na engleskom jeziku. Tekstualni prijevod i praćenje svjedočanstva osigurati će portal Fairpress.eu. Sudjelujte, komentirajte i pratite svaki dan. Ukoliko smatrate da neovisna borba protiv korupcije treba živjeti, pretplatite se na YouTube kanal PSD-a (PSDPartnerstvo), pratite i dijelite priče, ili donirajte. Sve po volji i vašoj savjesti.

(Tekstualno praćenje video svjedočanstva rađeno je na sirovom materijalu koji zbog duljine nije mogao kompletan biti predstavljen u video uradcima, stoga je hrvatski prijevod za nijansu opširniji od video svjedočanstva).

Antikorupcijski iluzionisti

Kao što je ranije objašnjeno u video svjedočanstvu dva, Josip Kregar se tijekom svog mandata povjerenika Vlade RH za Grad Zagreb (de facto privremenog vršitelja dužnosti gradonačelnika) uključio u nekoliko aktivnosti koje su se smatrale monetizacijom aktivističkog angažmana u dovođenju na vlast koalicijske vlasti 3. siječnja 2000. godine.

Međutim, mandat Josipa Kregara kao gradonačelnika Zagreba, unatoč njegovim očekivanjima, bio je kratkotrajan, što je u fokus stavilo njegovu novu karijeru – predsjednika i utemeljitelja Transparency Internationala u Hrvatskoj. U to vrijeme, tijekom Kregarovog mandata kao privremenog gradonačelnika Zagreba i neposredno nakon toga, mediji su otvorili niz afera u kojima se spominjao Josip Kregar, a koje su dobile značajan javni prostor.

Članci iz tog vremena sugerirali su da je Josip Kregar, dugogodišnji član uprave udruge Posmrtna pripomoć, sam sebi dodijelio kredit u vrlo povoljnim uvjetima u to vrijeme. Veličina kredita iznosila je oko 100.000 DM, ili bi u današnjoj valuti iznosila oko 50.000 EUR. U početku je Josip Kregar negirao da se takva aktivnost dogodila, ali nakon što su novinari otkrivali sve više i više dokumenata, on je to priznao i ispričao se zbog navedenog. Iako se dodjela kredita na taj način smatrala slučajem na granici kažnjivosti, slučaj je otvarao i neka druga pitanja koja su važna za razumijevanje neuspjeha u borbi protiv korupcije. Za nas, odnosno udrugu Partnerstvo za društveni razvoj bilo je važno da je priča o kreditu u medijima bila praćena zbog istrage financijske policije koja je u to vrijeme vođena zbog niza sumnji u postupanje članova uprave udruge Posmrtna pripomoć.

Posebna pozornost istrage bila je na tvrtkama u vlasništvu udruge, posebice Gaj grupi i štedionici Zlatica. Isto tako, našu pažnju je plijenila i činjenica da je službenik financijske policije koji je provodio određene pred-istražne radnje u tom predmetu, čim su dokumenti procurili u javnost, smijenjen s ovog slučaja, te otpuš-

ten iz službe, odnosno iz financijske policije. Podsjetimo, sve u vrijeme dok je koalicija iz 2000. godine, a koja je Kregara imenovala i povjerenikom za Zagreb, još uvijek bila na vlasti.

Koncept ruka ruku mije, počeo se materijalizirati u slabim temeljima i neučinkovitim instrumentima borbe protiv korupcije. Kako smo (PSD) u toj fazi, temeljeno na građanskim forumima već bili predložili nacrte prvog seta antikorupcijskih zakona, uključujući i Zakon o spriječavanju sukoba interesa, s druge strane, skupina organizacija predvođena Transparency International Hrvatska i Hrvatskim Helsinškim Odborom, također je krenula raditi na istom ili sličnom paketu zakona.

Unatoč činjenici da je naš nacrt Zakona o spriječavanju sukoba interesa bio manje više spreman, Josip Kregar i skupina stručnjaka uspjeli su nametnuti zakonska rješenja koja su objeručke prihvaćena od strane koalicijske vlasti. Rezultat tog procesa u kojem je Kregar odigrao jednu od važnih uloga bio je taj što smo u Hrvatskoj dobili prvi Zakon o suzbijanju sukoba interesa 2003. godine koji je sadržavao jednu vrlo opskurnu klauzulu. Prema ovim odredbama Zakona, Zakon o spriječavanju sukoba interesa de facto se primjenjivao jedino na osoboe koje su posjedovale više od 25% vlasništva u privatnim tvrtkama, što je ugrozilo i samu svrhu i smisao Zakona o spriječavanju sukoba interesa. Zadaća djelovanja Josipa Kregara i dijela zarobljenog civilnog društva u toj konkretnoj situaciji, bila je u načelu – spriječiti potencijalne štete koje bi koalicijskoj vladi mogle proizaći iz odredbi o spriječavanju sukoba interesa.

Naime, multistranačku koaliciju koja je činila Vladu i obnašala vlast u tom trenutku brinula je činjenica da je Zlatko Tomčić, tadašnji predsjednik Hrvatskog Sabora, predsjednik HSS-a i jedan od ključnih članova koalicije, posjedovao udjele u privatnoj tvrtki koja je radila poslove s javnim sektorom. Naime, pretpostavljalo se kako bi Zakon o spriječavanju sukoba interesa koji bi situaciju vlasništva nad privatnom tvrtkom u kojoj se našao Zlatko Tomčić mogao problematizirati tijekom izborne kampanje, mogao biti jako štetan po rezultate izbora. S druge strane, međunarodne obveze i pritisci javnosti su zahtijevali da se zakon donese i to je na kraju i učinjeno na ovaj specifičan način. Kako je Zlatko Tomčić imao formalno vlasništvo nad nešto manje od 25% udjela, dograđene su odredbe zakona koje su de facto učinile Zakon neprimjenjivim na udjele u tvrtkama koji su ukupno iznosili manje od 25%.

Uloga zarobljenog civilnog društva u ovoj situaciji (Transparency International, HHO i drugi) bila je pored sudjelovanja u dizajnu zakona, u stvari u javnom i moralnom opravdanju traljavog dizajna zakona i njegove neprimjenjivosti, odnosno u konačnici besmislenosti kao regulatornog akta. A sam Zakon o spriječavanju sukoba interesa, trebao je legalizirati poziciju Zlatka Tomčića i spriječiti bilo kakvu javnu raspravu o njegovoj, moralno upitnoj, političkoj i privatnoj poziciji u to vrijeme. I to je bio nastavak plaćanja međusobnih dugovanja između vlasti i civilnog društva, odnosno konkretno Josipa Kregara Transparency International-a i HHO-a njihovim političkim patronima. Ovu specifičnu situaciju smatram trenutkom u kojem su iluzionisti borbe protiv korupcije preuzeli tijek događaja koji će uslijediti, stvarajući novu doktrinu beskonačnih i kontinuiranih zakonodavnih i institucionalnih promjena s parolom borbe protiv korupcije koje nisu donijele nikakve rezultate niti su ikada riješile bilo koji od substancijalnih problema korupcije u ovom društvu. Navedena doktrina i proces će nas sve skupo koštati u godinama koje su uslijedila, a i danas je prisutna.

 

Dokument:

Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti (NN 163/03)

Novinski članci:

 

 

 

 

Povezani članci: Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Prvi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Drugi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Teći dio – Quid pro QuoBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Četvrti dio – Propast klijentelističkih drugovanjaBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Peti dio – Brisanje svjedoka i memorijeBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Šesti dio – Desničarski državni udar!?

Comments

comments

WordPress Image Lightbox