Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Šesti dio – Desničarski državni udar!?
Countries Croatia Gray Latest
0 165
Autor: Fairpress
Nakon 20 godina aktivizma i pokušaja uspostave vladavine, čini se da je borba protiv korupcije izgubljena. U posljednjem naporu da se osvijesti zarobljenost društva u različite privatne i političke interese i promijeni tijek procesa, aktivist Munir Podumljak odlučio se na svjedočanstvo o ključnim detaljima koji su doveli do ovakvog stanja. U najavljenoj seriji video uradaka, iznijet će se svejdočanstva, dokumenti i dokazi o isprepletenim privatnim, političkim, financijskim i kriminalnim interesima koji su onemogućili da Hrvatska, Balkan i Europa naprave iskorak iz stanja apatije i davanja zelenog svjetla kriminalnim interesima da osvoje društveni prostor. Zbog čega beskompromisna borba protiv korupcije vodi ubojstvu ili samoubojstvu zaključite sami iz svjedočanstva, svake predstavljene priče, i vašim ukupnim sudom nakon što su sve priče i dokumenti objavljeni. Zbog šire važnosti ove teme i slučajeva koji pokrivaju ne samo Hrvatsku i Zapadni Balkan, već i skoro cijelu Europu i Sjedinjene Američke Države, video svjedočanstvo je na engleskom jeziku. Tekstualni prijevod i praćenje svjedočanstva osigurati će portal Fairpress.eu. Sudjelujte, komentirajte i pratite svaki dan. Ukoliko smatrate da neovisna borba protiv korupcije treba živjeti, pretplatite se na YouTube kanal PSD-a (PSDPartnerstvo), pratite i dijelite priče, ili donirajte. Sve po volji i vašoj savjesti.

(Tekstualno praćenje video svjedočanstva rađeno je na sirovom materijalu koji zbog duljine nije mogao kompletan biti predstavljen u video uradcima, stoga je hrvatski prijevod za nijansu opširniji od video svjedočanstva).

Desničarski državni udar!?

Dok je lijevo orijentirano civilno društvo bilo fokusirano na monetizaciju „zasluga“ u smjeni vlasti 3. siječnja, a kriminalizirani elementi države i dalje su užurbano radili na pokopavanju dokaza njihove umiješanosti u razlitiče kriminalne poduhvate, desničarska civilna scena pregrupirala se i fokusirala na destabilizaciju nove vlasti. Nemoć nove vlasti da krivce za pljačku 90-ih privede pravdi stvorio je idealan prostor za desno orjentiranu civilnu scenu, predvođenu političkim patronima iz HDZ-a, da politiziraju bilo kakav pokušaj suočavanja sa sveprisutnim kriminalom 90-ih.

Već u rujnu 2000. godine dvanaest generala Hrvatske vojske potpisalo je javno pismo novoj vlasti, upozoravajući državne institucije, predstavnike civilnog društva i medije da se „odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja, jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to smo duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.“

Iako je ovo pismo stilski odgovoralo diplomatskoj noti suzdržavajući se od žestokog žargona, poruka pisma poslana između redaka, predstavljala je jasnu prijetnju svima onima koji su u tom trenutku bili aktivni u pokušaju suočavanja s istinom 90-ih. Upućena prijetnja imala je dodatnu težinu obzirom da je pristigla niti mjesec dana po brutalnom ubojstvu Milana Levara ispred njegove obiteljske kuće.

No, možda i neočekivano u to vrijeme neodlučnosti koalicijske vlasti, Predsjednik Mesić umirovio je generale koji su potpisali pismo, a niz časnika za koje se smatralo da su sudjelovali u ovoj operaciji vojne prijetnje civilnoj vlasti bio je sankcioniran, preraspoređen, ili jednostavno otpušten. Gubljenje uporišta HDZ-a u izvršnim strukturama nove vlasti (poput vojske) dovelo je do niza „spontanih“ prosvjeda 2001. godine diljem Hrvatske koje su organizirale uglavnom braniteljske udruge, bilo izravno bilo posredno povezane s vrhom HDZ-a. Unutar tih prosvjeda, Ivo Sanader, tadašnji predsjednik HDZ-a, bio je lider koji se polako uzdizao porukom „ne damo naše generale“.

Političke i društvene tenzije i podjele kulminirale su 2002. godine kada su u javni prostor ušli „skupljači kestenja“, koji su postali slavni ili zloglasni ovisno o točki gledišta, zbog svoje kontinuirane šetnje oko kuće generala Janka Bobetka, za kojeg je pristigao nalog za uhićenje iz Haga. Skupljači kestenja, koji su se uglavnom sastojali od ratnih veterana i bivših obavještajnih operativaca, prijetili su otvorenim oružanim sukobom protiv države u slučaju pokušaja uhićenja generala Janka Bobetka. Dok je general Bobetko, teško bolestan ležao u svom domu, skupljači kestenja šetali su oko kuće danonoćno, u smjenama, odgovarajući na pitanja zainteresirane javnosti unisonim odgovorom, da „skupljaju kestene“, a oko kuće generala Bobetka bilo je jako puno stabala. Nastao je status quo u kojem niti jedna strana (nova vlast ili oporbeni aktivisti) nije povlačila daljnje poteze plašeći se otvorene eskalacije sukoba.

Preliminarne istrage koje su vođene oko nastalih okolnosti, upu-

ćivale su na zastrašujuće namjere dijela prosvjednika. Planiranje i organizacija atentata na tadašnjeg predsjednika Mesića bila je u tijeku, a niti ključne figure u Račanovoj vladi nisu bile izuzete od planova za odstrijel. Iako se slika tog doba uporno pokušavala pojednostaviti s obje strane politiočkog spektra, pitanja vezana uz suradnju s Haškim tribunalom ni u kojem slučaju nisu bila jednoznačna.

Razlozi zbog kojih su se visokopozicionirani časnici i političari opirali suradnji s ICTY-jem nije bila samo zaštita države ili nacionalnog interesa, već i individualni interes, odnosno zabrinutost dijela političkih elita te uniformiranog dijela države da će istrage o zločinima počinjenim tijekom Domovinskog rata nužno ukazati na određene nelogičnosti, odnosno otvoriti pitanje stjecanja imovine i bogatstva pojedinih visokopozicioniranih dužnosnika ili njihovih najbližih suradnika u vremenu dok se vodio rat i branila država. Međusobno isprepletene veze između politike, vojske, organiziranog kriminala, krijumčarenja i različitih financijskih i gospodarskih interesa, učinile su neke aktere Domovinskog rata iznimno bogatima, a uvidi u pojedine operacije i djelovanja mogli su otkriti i privatnu korist koja je proizilazila iz pojedinih operacija tog doba. Den Haag, odnosno procesi koji su se vodili pred međunarodnim sudom, u stvari su pružili idealnu pozornicu za opstrukciju pravde i istine pod sloganom zaštite nacionalnog interesa, jer su proces vodili stranci, a „protiv Hrvatske i njezinih građana“. Haški tepih bio je debeo i velik, i omogućio je da se ogromna količina smeća pomete pod njeg.

S druge strane, za neovisne promatrače koji su se bili u stanju izmaknuti od lokalne napete svakodnevice, zastrašujuća koincidencija je bila da su se skoro u istom trenutku u Srbiji, Crnoj Gori, te Bosni i Hercegovini provodili potpuno isti scenariji. Ratni veterani, bivši i tadašnji časnici, te nacionalno obojeni tajkuni i političari, vodili su iste kampanje temeljene na „upozorenjima i prijetnjama vlasti, civilnom društvu i medijima“ da ne vode „neprijateljsku propagandu“ protiv vlastitih nacionalnih interesa. Dakle isti narativ je korišten, s istom porukom – suradnja s tribunalom u Hagu (koja je usput budi rečeno potpisana međunarodnim ugovorom od strane svih navedenih zemalja) mora biti suspendirana i prekinuta u svrhu zaštite nacionalnog interesa.

Suradnja (bila ona direktno koordinirana ili ne) između do jučer zaraćenih strana u općoj opstrukciji pravde bila je više nego očigledna, u stvari vrlo slična principima prelijevanja kampanje „Glas 99“ gdje su se „najbolje prakse“ viđene u jednoj od balkanskih zemalja, vrlo brzo kopirale u svim ostalim.

U takvoj atmosferi početka milenija, ja sam pokušavao napraviti prvo sveobuhvatno mapiranje korupcije, pokušavajući uspostaviti poveznice između uzroka i posljedica. Izgledi za uspjeh nisu obećavali.

Međutim, nakon što je više od 500 službenika u javnom sektoru, iz pet regija Hrvatske sudjelovalo u pružanju kvalitativnih opisa tada prevladavajućih modaliteta korupcije s kojima se svakodnevno suočavaju, slika strukturalnih slabosti koje su omogućavale pojavnost i širenje korupcije polako se poslagivala. Nakon konačne provjere rezultata istraživanja na građanskim forumima u pet gospodarskih regija Hrvatske zaključak je bio prilično decidan – Ključni elementi korupcije leže u slaboj odnosno nikakvoj odgovornosti političkih elita, sveprisutnom sukobu interesa, niskoj transparentnosti, pogodovanju u javnoj nabavi i podjeli javnih resursa, te, što je bilo svojevrsno iznenađenje, u zarobljenosti medija u privatne, političke i kriminalne interese.

I dok su volonteri vodili građanske forume o korupciji diljem Hrvatske, jedan događaj je odredio moju sudbinu. Naime, građanski konsenzus koji je proizilazio iz svih foruma bio je „da moramo prestati pričati o korupciji i početi konačno djelovati“. Ovaj građanski stav proizilazio je iz opetovanih razočarenja u politička obećanja da će se krađa i nepravda 90-ih ispraviti i da će odgovorni platiti za štetu. Za mene osobno, obzirom da je i tijekom evaluacije foruma, opće mišljenje bilo da smo na kraju krajeva i mi iz civilnog društva dio klike koja samo priča o korupciji a ne djeluje, ova građanska preporuka postala je moralni imperativ. Nešto se moralo poduzeti.

Krenuli smo odmah, okupili dio saborskih zastupnika i pripremili nove zakone o medijima, o spriječavanju sukoba interesa, o pravu na pristup informacijama…

I konačno, temeljem vrlo jasne preporuke uloge organizacija civilnog društva u odgovoru na korupciju, dizajnirali smo Projekt praćenja i dokumentiranja slučajeva korupcije, projekt, koji će ostati temeljem i razlogom svih kasnijih mojih aktivnosti. No ono što će uslijediti, nije se moglo predvijeti niti u snu.

 

Povezani članci: Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Prvi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Drugi dioBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Teći dio – Quid pro QuoBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Četvrti dio – Propast klijentelističkih drugovanjaBorba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Peti dio – Brisanje svjedoka i memorije

Comments

comments

WordPress Image Lightbox