Borba protiv korupcije: ubojstvo ili samoubojstvo? Prvi dio
Countries Croatia Gray Latest
0 351
Autor: Fairpress
Nakon 20 godina aktivizma i pokušaja uspostave vladavine, čini se da je borba protiv korupcije izgubljena. U posljednjem naporu da se osvijesti zarobljenost društva u različitie privatne i političke interese i promijeni tijek procesa, aktivist Munir Podumljak odlučio se na svjedočanstvo o ključnim detaljima koji su doveli do ovakvog stanja. U najavljenoj seriji video uradaka, iznijet će se svejdočanstva, dokumenti i dokazi o isprepletenim privatnim, političkim, financijskim i kriminalnim interesima koji su onemogućili da Hrvatska, Balkan i Europa naprave iskorak iz stanja apatije i davanja zelenog svjetla kriminalnim interesima da osvoje društveni prostor. Zbog čega beskompromisna borba protiv korupcije vodi ubojstvu ili samoubojstvu zaključite sami iz svjedočanstva, svake predstavljene priče, i vašim ukupnim sudom nakon što su sve priče i dokumenti objavljeni. Zbog šire važnosti ove teme i slučajeva koji pokrivaju ne samo Hrvatsku i Zapadni Balkan, već i skoro cijelu Europu i Sjedinjene Američke Države, video svjedočanstvo je na engleskom jeziku. Tekstualni prijevod i praćenje svjedočanstva osigurati će portal Fairpress.eu. Sudjelujte, komentirajte i pratite svaki dan. Ukoliko smatrate da neovisna borba protiv korupcije treba živjeti, pretplatite se na YouTube kanal PSD-a (PSDPartnerstvo), pratite i dijelite priče, ili donirajte. Sve po volji i vašoj savjesti.

(Tekstualno praćenje video svjedočanstva rađeno je na sirovom materijalu koji zbog duljine nije mogao kompletan biti predstavljen u video uradcima, stoga je hrvatski prijevod za nijansu opširniji od video svjedočanstva).

Priča prva: Operacija Kameleon

Zapadne su demokracije 1999. godine rasporedile značajna sredstva u takozvanu demokratsku stabilizaciju zapadnog Balkana. Iste godine, negdje na početku, ja sam došao u Hrvatsku po potpuno drugom projektu, bez namjere da sudjelujem u izbornim ili motivacijskim kampanjama, ili bilo kojoj drugoj političkoj aktivnosti. Za većinu dionika tog procesa, negdje krajem ljeta 1999. godine bilo je jasno da je kampanja “Glas 99” suštinski neuspješna, iako je dominantno „službeno“ mišljenje tog doba bilo da je kampanja bila ključ promjene vladajućeg političkog režima na izborima trećeg siječnja 2000.  Tog ljeta 1999., većina organizacija civilnog društva koje su sudjelovale u “Glasu 99” odlučile su napustiti kampanju. U provedbi je ostalo možda nekoliko desetaka organizacija od ukupno 143 koje su na početku krenule u zajedničku koordinaciju aktivnosti. Jedan od razloga „neuspjeha“ bila je mračna i neslavna Operacija Kameleon.

Operacija Kameleon predstavljala je organizirani napor obavještajne zajednice da kontrolira ključne elemente i ishod kampanje Glas 99, kao i drugih aktera u izborima 3. Siječnja 2000. godine za račun privatnih interesa, a pod krinkom podrške vladajućem režimu, odnosno HDZ-u. Za „uspjeh“ Operacije Kameleon korišten je višeslojni pristup, koji je različitim strategijama i aktivnostima ciljao različite aktere tog doba, kako bi se utjecalo na svaku pojedinačnu organizaciju koja je bila dijelom kampanje, na njihove liderice i lidere, ali i na osobe iz okruženja kampanje Glas 99 koje nisu bile izravno uključene u aktivnosti ali ih je obavještajna zajednica smatrala „sigurnosno interesantnim“ u kontekstu kampanje.

U to vrijeme, samo nekoliko mjeseci prije izbora, četvoro aktivista – Suzana, Elizabeta, Denis i Bojan iz četiri različite regije Hrvatske (Istra, Primorje, Dalmacija i Slavonija) došlo je u ured u kojem sam radio i zatražila pomoć u sinkronizaciji i koordinaciji njihovog konačnog pokušaja da motiviraju građanje da izađu na izbore pod naslovom: „Final Shot“. Paralelno s tim, u svrhu spašavanja onoga što se moglo spasiti, NDI (National Democratic Institute iz Sjedinjenih Američkih Država) pozvao je međunarodnog konzultanta Bradleya Starksa da dođe i pokuša popraviti stvari u kampanji Glas 99. Iako je koordinacija bilo kakve aktivnosti povezane s kampanjom Glas 99 bila izvan misije organizacije u kojoj sam radio (mi smo se bavili gradnjom održivog mira i razvoja putem kompleksnih procesa kooperativnog planiranja, održivog dijaloga i deliberativne demokracije), donio sam odluku (koja je možda bila i pogrešna) da ću pomoći koliko mogu, bez naknade i s jednim temeljnim uvjetom – da dio kampanje u čijoj koordinaciji ću sudjelovati ne smije imati nikakva partijska odnosno stranačka obilježja, ili bilo kakve partijske i privatne ciljeve. Kampanja je morala biti i ostati iskreni napor da se građani Hrvatske motiviraju da izađu na izbore i donesu odluku o svojoj sudbini.

Dva mjeseca prije izbora trećeg siječnja, mnogo aktivnosti različitih aktera se odvijalo paralelno. Dok je početna postava kampanje “Glas 99” i dalje pokušavala uskladiti svoje aktivnosti i provesti ono što preostaje za provedbu prema zadanom planu, održana je i „Final Shot“ kampanja, koja je aktivnosti provodila po nešto drugačijim principima, ali s današnje točke gledišta može se reći da je postojala temeljna sinergija oko cilja motiviranja građana da izađu na izbore i daju svoj glas. S druge strane „zavjese“, Operacija Kameleon dosegla je svoj vrhunac. Iako će sva kasnija izvješća i parcijalno izvedeni dokazi o Operaciji Kameleon sugerirati da su u operaciji sudjelovali obavještajni operativci nižeg ranga, koji su „prikupljali informacije“ o ciljevima i planiranim aktivnostima kampanje Glas 99, te u ograničenom opsegu pokušavali utjecati na

aktivnosti, u svojoj suštini, prema kasnijim razgovorima s ljudima koji su za vrijeme Operacije Kameleon obavljali određene funkcije u sigurnosnom aparatu, operacija je bila mnogo složenija od toga.

Na prvoj razini za uspjeh Operacije Kameleon bilo je važno da se organizacije civilnog društva koje sudjeluju u kampanji koordiniraju s jednog mjesta, te da osobe koje su obaještajni opeartivci do tada uspjeli regrutirati za svoje ciljeve imaju utjecaj na donošenje odluka unutar kampanje, što je i ostvareno. Za regrutaciju aktivista kampanje Glas 99, uključujući i one najistaknutije, dominantni pristup bio je korištenje potencijalno kompromitirajućih informacija koje su prije tog prikupljene obavještajnim radom. Drugi set aktivnosti pri vrbovanju bila je razmjena usluga i beneficija između obavještajne zajednice i aktivista. Treći skup aktivnosti ciljao je na samu provedbu aktivnosti, odnosno onemogućavanje upravljanja kampanjom putem instruiranih „svađa i prepirki“ unutar koordinacijskih tijela kampanje Glas 99 te iskrivljavanje javnih poruka kampanje kako bi se javnost zbunila.

Tko je sve i iz kojih razloga bio „suradnik“ Operacije Kameleon, teško je danas reći, jer istraga o Operaciji Kameleon nikad nije provedena. No jedan ilustrativni primjer sugerira da je postojalo bezbroj različitih političkih i privatnih interesa kojima se moglo upravljati, te da je slika koja se uporno pokušava prikazati crno bijelom, daleko od tog.

U jednom od svjedočanstava o isprepletenim odnosima politike i civilnog društva na kojima je obavještajna zajednica mogla graditi operaciju kameleon, jedan od bivših ministara financija Republike Hrvatske ispričao mi je ovu priču: „jedne noći, negdje krajem 90’ih, na granici između Mađarske i Hrvatske, Financijska Policija mi je dojavila da je kod jednog od istaknutih aktivista pronađen kofer s iznosom od 200.000 USD, pri pokušaju da prijeđe granicu iz Mađarske u Hrvatsku. Iako novac, kao i njegovo podrijetlo nisu bili utvrđeni, niti prijavljeni, službenici su tom prilikom izjavili da se pretpostavlja da novac dolazi od Instituta Otvoreno Društvo iz Mađarske, odnosno Georgea Sorosa. Po sili zakona novac je trebao biti oduzet, a aktivista je čekala prekršajna i kaznena prijava. Prema ministrovoj izjavi, aktivist od kojeg je novac oduzet, bio je Ivan Zvonimir Čičak, tada aktivan u HHO-u. No priča je vrlo brzo postala kompleksnija. Dok je još trajala obrada na granici, ministra je tada osobno nazvao Predsjednik Franjo Tuđman, i zatražio da se novac vrati a Ivan Zvonimir Čičak pusti bez bilo kakvog daljnjeg postupka. Što je naravno, obzirom na moć predsjenika u to vrijeme i učinjeno. Iako ovaj slučaj može otvoriti različita pitanja, jedno od ključnih je, zbog čega bi predsjednik Tuđman, u vrijeme kada je aktiviste civilnog društva zvao „stokom sitnog zuba“ i „zelenim, žutim i crvenim vragovima“, zatražio puštanje jednog od istaknutih aktivista bez ostavljanja bar administrativnih dokaza, koji su itekako mogli poslužiti za javnu diskreditaciju civilnog durštva tog doba?

No to nisu bila jedini modeli isprepletenih interesa korišteni u Operaciji Kameleon.

U slučajevima kada prijetnje i ucjene nisu uspjele, grupacije okupljene oko bivših i tadašnjih djelatnika obavještajne zajednice nisu se suzdržavale od mnogo radikalnijih rješenja. U do danas neobjašnjenoj prometnoj nesreći, 14. Prosinca 1999 poginuo je  ugledni aktivist GONG-a i Glasa 99, Darko Jurišić. Prema mom sjećanju, Darko Jurišić je tog nesretnog jutra vozio iz Zagreba za Slavonski Brod, kako bi moderirao javnu debatu između ključnih kandidata, odnosno predstavnika političkih stranaka u Slavonskom Brodu. Bez uikakvog objašnjenja, njegov automobil u punoj brzini udario je u naplatne kućice (koje su tada stajale na glavnom dijelu autoceste) bez tragova usporavanja ili kočenja. Svi su bili u šoku tog jutra, a činjenica da se radilo o savjesnom vozaču, i ozbiljnoj osobi, dodatno je unosila nevjericu i strah među aktivistima. U cijeloj priči, posebno neugodna stvar bila je da na mjesto događaja tog jutra nije izašao istražni sudac, iako se radilo o nesreći sa smrtnom posljedicom. Poslije, je izneseno opravdanje da istražni suci ne izlaze na mjesta događaja „jednostavnih prometnih nezgoda“. Niti poslije uspostave koalicijske vlasti, iako su dana obećanja, ponovne istrage smrti Darka Jurišića nije bilo. Svi smo jednostavno morali prihvatiti da je to samo još jedna automobilska nesreća. Je li doista?

Nakon što je Darko Jurišić napustio ovaj svijet, kampanja Glas 99 postala je još slabija. Međutim, na kraju provedeni su svi planirani elementi kampanje civilnog društva, a ključna poruka kampanje građanima Hrvatske: „Izađite, glasajte i odaberite svoju sudbinu“ došla je do stotina tisuća građana. U večer 3. siječnja 2000. objavljeni su prvi neslužbeni rezultati izbora u Hrvatskoj. Pobijedila je koalicija oporbenih stranaka, a 6,5 milijuna dolara uloženih u kampanju Glas 99 smatralo se opravdanim. Međutim, učinak Operacije Kameleon, u kojoj je obavještajna zajednica strateški uložila značajne materijalne i ljudske resurse kako bi ostvarila kontrolu, utjecaj i nadzor nad ključnim organizacijama civilnog društva trpimo i danas. Svi ključni akteri još uvijek su tu negdje u javnoj sferi, a njihovi politički, privatni i ideološki interesi otvaraju širok prostor za implementaciju obavještajne doktrine uspostavljene još tih 90’ih.

Comments

comments

WordPress Image Lightbox