Miroslav Grgić demantirao razloge za razrješenje NO HRT-a: Svaki prosječno inteligentan građanin Republike Hrvatske zna zbog čega nas se razrješuje
Countries Croatia Gray Latest
0 408
Autor: Ana Gavranić
Hrvatski sabor je u petak, 14. srpnja ove godine većinom glasova razriješio četiri člana Nadzornog odbora (NO) HRT-a, Anju Šovagović Despot, koja je bila predsjednica NO-a, Katarinu Bakiju, Miroslava Grgića i Šenola Selimovića. Za razrješenje je glasovalo 78 zastupnika, 47 zastupnika bilo je protiv, a osam zastupnika bilo je suzdržano. Iz redova HDZ-a kazali su da je do razrješenja došlo zbog opetovanog kršenja zakona, no iz SDP-a su konstatirali da je razlog izvješće NO za prethodnu godinu u kojemu se spominju brojne nepravilnosti na HRT-u.

Saborski odbor za informiranje, informatizaciju i medije naveo je sljedeće razloge za razrješenje članova Nadzornog odbora HRT-a, koje prenosimo u cijelosti: „18. srpnja 2016. godine Nadzorni odbor HRT-a je donio odluku o podnošenju zahtjeva Trgovačkom sudu u Zagrebu za postavljanje privremenog upravitelja HRT-a i opunomoćio svog člana Miroslava Grgića na podnošenje zahtjeva i zastupanje pred sudom i pozvao se na članak 1. stavak 3. Zakona o ustanovama, kojim je propisano da se na ustanovu koja djelatnost obavlja radi stjecanja dobiti primjenjuju propisi o trgovačkim društvima, te predložio da Sud sukladno člaku 423. stavak 4. Zakona o trgovačkim društvima s danom isteka zakonskog roka iz članka 19a. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji postavi privremenog upravitelja Hrvatske radiotelevizije na rok do izbora i imenovanja vršitelja dužnosti Glavnog ravnatelja HRT-a. 27. srpnja 2016. godine Trgovački sud u Zagrebu je donio Rješenje (poslovni broj R1-249/16) kojim se odbija taj zahtjev kao neosnovan, te je u svom obrazlaženju naveo da Sud nije ovlašten u takvim slučajevima određivati odnosno postaviti privremenog upravitelja jer ne postoje zakonske osnove. 8. kolovoza 2016. godine Nadzorni odbor HRT-a je podnio žalbu na Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, a Visoki trgovački sud u Zagrebu je 29. kolovoza 2016. godine  donio Rješenje (poslovni broj Pž-5960/2016-2) kojim odbija Žalbu Nadzornog odbora HRT-a kao neosnovanu i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-249/16 od 27. srpnja 2016, te o obrazloženju navodi:  „… bez obzira na to što se predlagatelj poziva na odredbu članka 1. stavak 3. Zakona o ustanovama kojom je propisano da ako ustanova kao pravna osoba obavlja djelatnosti radi stjecanja dobiti primjenjuju se propisi o trgovačkim društvima, to ne znači da se propisi o imenovanju članova uprave u društvu s ograničenom odgovornošću mogu primijeniti i na Hrvatsku radioteleviziju kao javnu ustanovu jer se te odredbe primjenjuju samo u slučaju ako pravna osoba nema nadzorni odbor ili nadzorni odbor nije imenovao potrebne članove uprave.“ Nadalje navodi: „Posebnim zakonom i to ZoHRT-a propisano je tko su tijela koja upravljaju tom ustanovom, njihove ovlasti, način njihova imenovanja i razrješenja pa se u tom dijelu ne primjenjuju odredbe Zakona o ustanovama.“ 7. listopada 2016. godine Nadzorni odbor HRT-a  je ponovo podnio zahtjev za postavljanje privremenog upravitelja HRT-a Trgovačkom sudu u Zagrebu, a Trgovački sud u Zagrebu je 28. listopada 2016. godine donio Rješenje (poslovni broj R1-314/16) kojim odbija zahtjev Nadzornog odbora HRT-a navodeći u obrazloženju: „. .. imenovati vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja kao i glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije je isključivo pravo i obveza Hrvatskog sabora (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž-5960/2016)…“. Prije donošenja Odluke o imenovanju Glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije 2. veljače 2017. godine Nadzorni odbor HRT-a podnosi predsjedniku Hrvatskog sabora Prijedlog za poništenje Natječaja za imenovanje Glavnog ravnatelja HRT-a, objavljenog u Narodnim novinama, broj 110/16, zbog grube povrede natječajnih pravila od strane Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora, a nakon što je Hrvatski sabor donio Odluku o imenovanju glavnog ravnatelja HRT-a 17. veljače 2017. godine („Narodne novine“, broj 16/17), Nadzorni odbor HRT-a  prekoračuje svoje ovlasti iz članka 23. Zakona o HRT-u  i kandidatima prijavljenim na Natječaj za glavnog ravnatelja HRT-a daje uputu o pravnom lijeku sljedećeg sadržaja: „Protiv Odluke o imenovanju Glavnog ravnatelja HRT-a, nezadovoljni kandidat prijavljen na javni natječaj, može u roku 15 dana od dana primitka ove obavijesti, tužbom pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom, zbog bitne povrede postupka ili zbog toga što imenovani  kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni u Natječaju za imenovanje Glavnog ravnatelja HRT-a („Narodne novine“, broj 110/96), sukladno odredbi članka 42. Zakona o ustanovama „“Narodne novine“, broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08).“ Nakon takve upute podnesena je tužba Upravnom sudu u Zagrebu 9. ožujka 2017. godine, koju je Upravni sud u Zagrebu odbacio Rješenjem (poslovni broj UsI-727/17-2) uz obrazloženje da tužba nije dopuštena, jer je tužitelj svoju tužbu utemeljio na članku 42. stavak 3. Zakona o ustanovama. U obrazloženju navodi „Člankom 42. stavak 3. Zakona o ustanovama (Narodne novine, broj 76/93, 26/97 47/99 i 35/08), propisano je da ako ravnatelja ustanove imenuje tijelo iz članka 38. stavak 2. ovog Zakona tužbom  se pokreće upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. U drugim slučajevima odlučuje Sud nadležan za radne sporove. Člankom 38. stavak 2. Zakona propisano je da se zakonom, ili aktom o osnivanju, može odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, nadležno ministarstvo ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne samouprave.  Ocjenjujući postojanje pretpostavki za vođenje ovog upravnog spora Sud uočava kako je odluku o imenovanju glavnog ravnatelja, temeljem članka 81. Ustava Republike Hrvatske i članka 19. stavak 3. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, donio Hrvatski sabor. Budući da Hrvatski sabor nije tijelo naznačeno u članku 38. stavak 2. Zakona, sud smatra, a imajući na umu kako odredbe o nadležnosti nisu odredbe podložne tumačenju, kako nije zakonom ovlašten postupati u konkretnom predmetu.“ Dakle, Nadzorni odbor HRT-a je,  unatoč rješenjima Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu koji u svojim obrazloženjima kažu da u slučaju imenovanja Glavnog ravnatelja HRT-a  i vršitelja dužnosti Glavnog ravnatelja HRT-a imaju primijeniti odredbe Zakona o HRT-a, odlučio prekoračiti svoje ovlasti koje proizlaze iz Zakona o HRT-u, te  dao potpuno netočnu i zakonski neutemeljenu uputu o pravnom lijeku, pozivajući se opetovano na Zakon o ustanovama. Na 8. sjednici Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, održanoj 13. srpnja 2017. godine, predloženo je da prije isteka mandata razrješe dužnosti člana Nadzornog odbora Hrvatske radiotelevizije dr.sc. Katarina Bakija, Miroslav Grgić, mr.sc. Šenol Selimović i Anja Šovagović Despot zbog toga što su svojim djelovanjem postupali protivno zakonu i drugim prop-

isima kojima se uređuje obavljanje djelatnosti HRT-a.“

Miroslav Grgić, razriješeni član NO HRT-a, kazao je za Fairpress da se ne slaže s navedenim razlozima za razrješenje, a za mišljenja HDZ-a i SDP-a oko razloga zbog kojih je došlo do razrješenja, dodao da su to tumačenja političara, a ne stručnjaka.

Svaki prosječno inteligentan građanin Republike Hrvatske zna zbog čega nas se razrješuje, ne znam koju bih riječ upotrijebio, kazao je Grgić.

Grgić je jučer demantirao sve navedene navode za razrješenje, a njegovo priopćenje Fairpress prenosi u cijelosti: „Zbog ustrajnih napada na razriješene članove Nadzornog odbora HRT-a te niza neistina i manipulacija kojima se nastoje objasniti razlozi našeg razrješenja, osjećam potrebnim demantirati sve te navode. Člankom 16. stavkom 2. točkom 3. Zakona o HRT-u propisano je da se odgovornost HRT-a javnosti, kao i utjecaj javnosti na njegovo djelovanje osobito ostvaruje radom Nadzornog odbora HRT-a koji nadzorom osigurava upravljanje sredstvima za rad HRT-a s pažnjom dobrog gospodarstvenika. U situaciji kada je zbog isteka mandata tadašnjeg v.d. glavnog ravnatelja HRT-a te zbog samoraspuštanja Hrvatskoga sabora bilo izgledno da će HRT ostati bez odgovorne osobe i zakonskog zastupnika, NO HRT-a zatražio je od Trgovačkog suda Zagrebu imenovanje privremenog upravitelja u izvanparničnom postupku, upravo sukladno zakonskim propisima i načelu savjesnog postupanja. Naime, Zakon o HRT-u propisuje da HRT ima glavnog ravnatelja koji je zakonski zastupnik i odgovorna osoba HRT-a. Bez zakonskog zastupnika i odgovorne osobe nema niti zakonitog poslovanja bilo koje pravne osobe pa tako niti HRT-a. To je valjda svima jasno. Prilikom donošnja odluke da se od Trgovačkog suda zatraži imenovanje privremenog upravitelja, u okolnostima kada je prijetila opasnost da zakonskog zastupnika ne bude ili ga nije bilo, NO HRT-a se konzultirao s pravnim stručnjacima o načinu zakonitog rješavanja te pravne situacije, koji o toj problematici znaju više od nas. Napominjem da je Trgovački sud prijedlog NO HRT-a odbio zbog toga što je ocijenio da nisu ispunjenje pretpostavke iz članka 423. stavka 5. Zakona o trgovačkim društvima, obzirom da v.d. glavnom ravnatelju HRT-a u tom trenutku još nije bio istekao šestomjesečni mandat, čime je zapravo sud sugerirao da NO HRT-a svoj prijedlog ponovi u trenutku kada zakonskom zastupniku HRT-a mandat istekne. Prema zakonskim propisima, imenovanje privremenog upravitelja od suda je mogla zatražiti bilo koja osoba koja dokaže svoj pravni interes u tome, što znači i bilo koji poslovni partner HRT-a, a ne samo Nadzorni odbor HRT-a. Neistina je da je Trgovački sud upozorio NO HRT-a da bi svojim prijedlogom za imenovanje privremenog upravitelja prekršio Zakon o HRT-u ili da bi sud upozorio NO HRT-a na bilo kakvo nezakonito postupanje. U rješenju suda nema ni riječi o tome. Upravo s obzirom na stav Trgovačkog suda iskazan u obrazloženju njegovog rješenja, NO HRT-a je ponovio svoj prijedlog za imenovanje privremenog upravitelja u situaciji kada je HRT stvarno ostao bez zakonskog zastupnika i odgovorne osobe, odnosno kada je v.d. glavnom ravnatelju istekao mandat te u situaciji kada je Hrvatski sabor bio raspušten i još se nije bio konstituirao. Međutim, taj zahtjev je Trgovački sud ipak odlučio odbiti, jer se u međuvremenu konstituirao Hrvatski sabor te je Sud smatrao da su se time ispunile zakonske pretpostavke za imenovanje v.d. glavnog ravnatelja, što je Sabor uskoro i učinio, čime je završena kriza upravljanja na HRT-u, o čemu su mediji obilno izvještavali. Podsjećam da je HRT, unatoč nastojanju NO HRT-a da osigura zakonitost poslovanja HRT-a, ipak u razdoblju 1.10.2016. do 11.11.2016. poslovao bez odgovorne osobe i zakonskog zastupnika. Što se tiče upravne tužbe Josipa Jurčevića, ponavljam da NO HRT-a s tom tužbom nema nikakve veze. NO HRT-a je nakon izvršenog izbora i imenovanja glavnog ravnatelja HRT-a, sukladno zakonskim propisima, obavijestio sve kandidate prijavljene na tom javnom natječaju o izvršenom izboru i imenovanju glavnog ravnatelja HRT-a te ih upoznao s njihovim zakonskim pravom uvida u natječajnu dokumentaciju, uz prethodnu najavu tajnici Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, kod koje se natječajna dokumentaciji u tom trenutku nalazila. Obavijest je sadržavala i pouku o pravnom lijeku da protiv odluke o izboru i imenovanju glavnog ravnatelja HRT-a svaki kandidat ima pravo tužbom pokrenuti sudski postupak pred nadležnim sudom ako smatra da izabrani kandidat ne ispunjava zakonske uvjete ili ako smatra da je došlo do bitne povrede natječajnog postupka. Obveza slanja takve obavijesti propisana je člankom 42. Zakona o ustanovama te je NO HRT-a slanjem takve obavijesti postupao sukladno, a ne protivno zakonskim propisima. Josip Jurčević, kao kandidat prijavljen na taj javni natječaj, iskoristio je svoje ustavno i zakonsko pravo te tužbom ustao protiv odluke o imenovanju glavnog ravnatelja HRT-a, zato što je smatrao da izabrani kandidat ne ispunjava zakonske uvjete te da je došlo do bitne povrede natječajnog postupka. Tužbu je uputio Upravnom sudu u Zagrebu, a ovaj se proglasio nenadležnim te je sada u tijeku postupak po žalbi Josipa Jurčevića na I-stupanjsko rješenje Upravnog suda u Zagrebu. Ponavljamo, NO HRT-a nema veze s tim sudskim postupkom niti Upravni sud u Zagrebu, u svom rješenje na bilo koji način spominje NO HRT-a. Koristim ovu priliku da pozovem sve novinare i medije koji prate rad NO HRT-a, da se kod pravnih stručnjaka raspitaju da li je NO HRT-a svojim postupanjem, koji mu se sada stavlja na teret kao razlog razrješenja, postupao suprotno važećim zakonskim propisima ili je u svim gore navedenim slučajevima postupao kao savjesni i dobar gospodarstvenik, sukladno odredbi članka 16. stavka 2. točke 3. Zakona o HRT-u, s početka ovoga teksta. Na kraju, istaknuo bih da nitko od razriješenih članova NO HRT-a ne spori pravo saborske većine da u skladu sa svojim političkim interesima i opredjeljenjima, obavlja imenovanja i razrješenja, pa tako i razrješenja članova NO HRT-a, ali pritom nije potrebno manipulirati razlozima tog razrješenja.“

Munjevito razrješenje NO HRT-a je posebno zanimljivo, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je NO HRT-a upozorio na nepravilnosti i koruptivne radnje u radu Uprave HRT-a, a o svemu su obavijestili i DORH. Zanimljivo je i da Saborski odbor za medije nije pozvao Nadzorni odbor HRT-a na očitovanje o razlozima razrješenja.

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta „Medijska stvarnost“ – Razvoj i poticanje programa medijske pismenosti

Comments

comments

WordPress Image Lightbox