Aladin Abdagić za Fairpress: Politika ima utjecaja na pojedine medije u BiH , što je pogubno za istraživačko novinarstvo
Countries Croatia Gray Latest
0 1643
Autor: ivanahorvatek
Glavni i odgovorni urednik Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva Aladin Abdagić dobio je 28. lipnja nagradu Antikorupcijske mreže ACCOUNT za najbolji pisani izvještaj o korupciji u 2015. godini pod nazivom „Bogati Čovićev punac“ o imovini Dragana Čovića, lidera HDZ-a BiH i člana Predsjedništva BiH. U svom tekstu, koji je objavljen u kolovozu prošle godine, Abdagić je pisao kako i na koji način je Čović (HDZ BiH) postao vlasnik nekretnina. CIN-ov urednik otkrio je da su Čović i njegova supruga većinu nekretnina dobili na poklon ili kupili do 2003. godine. Nakon otvorenih istraga protiv Čovića nekretnine je kupovala supruga u ime rodbine, a neke od njih je dobila na poklon. Za isti tekst, mjesec dana ranije, Abdagić je dobio drugu nagradu Europske unije za istraživačko novinarstvo u BiH.

Kako bi saznali kakvo je stanje kad je u pitanju novinarska profesija, postoje li neovisni mediji i tko upravlja današnjim medijima u BiH, Fairpress se obratio Aladinu Abdagiću.

FP: Kakvo je stanje u BiH kada je u pitanju istraživačko novinarstvo?

Abdagić: Što se tiče stanja istraživačkog novinarstva u Bosni i Hercegovini ono je jako loše. Pored Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) u našoj zemlji ne postoji mnogo medija koji se bave istraživačkim novinarstvom. Međutim, to nije zbog toga što u BiH nema novinara koji bi željeli detaljnije istraživali teme nego što općenito redakcije nemaju mogućnost svojim novinarima priuštiti vrijeme potrebno za istraživanje i novac koji je potreban da bi se do kraja istražila neka tema. CIN je tu u prednosti nad ostalim medijima jer smo se mi od našeg osnivanja profilirali kao isključivo istraživačka medijska kuća. Također, kao i u ostalim državama u regiji politika ima utjecaja na pojedine medije u BiH, što je pogubno za istraživačko novinarstvo. Na temama koje radimo provodimo mjesece rada, svaka naša priča je dokumentirana i prolazi provjeru činjenica kako niti jedna nejasna informacija ne bi izašla u javnost, a da tek ne spominjem netočne informacije.

FP: S kakvim problemima se susreću novinari koji se bave korupcijom?

Abdagić: Djelomično sam odgovorio na ovo pitanje prethodnim odgovorom dakle, istraživačko novinarstvo je skup sport što je najčešće prepreka novinarima da do kraja istraže svoje teme. Međutim, problem novinara koji rade u CIN-u su najčešće profesionalne prirode, a to je kako doći do dokumenta. Iako u našoj zemlji imamo dobar Zakon o slobodnom pristupu informacijama naše institucije često ne žele odgovarati i dostavljati informacije koje smo zahtjevima tražili. Ovim zahtjevima najčešće tražimo informacije koje se tiču potrošnje proračunskog novca. Međutim, ako naši zahtjevi budu odbijeni mi iskoristimo svoje zakonsko pravo i tužimo instituciju. Do sada imamo oko 5-6 presuda u našu korist gdje su institucije odbile dati tražene informacije, a nakon pravosnažne presude nam ih dostave. Na ovaj način preventivno djelujemo jer nakon toga informacije dobivamo mnogo lakše, a također ovakva praksa kori-

sti i novinarima u drugim redakcijama. Zbog toga apeliram na novinare da ustraju u svojim zahtjevima do kraja jer će od toga imati koristi cijela medijska zajednica.

FP: Novinari se često kao i određeni mediji predstavljaju kao neovisni, postoje li u BiH neovisni mediji?

Abdagić: Postoje ali su rijetki. Opet se vraćamo na novac. Poznato mi je da par medija u BiH ima zadovoljavajući budžet i na taj način održavaju neovisnost i ne podliježu političkim pritiscima. Što se tiče prakse CIN-a mi smo potpuno slobodni da biramo teme o kojima ćemo pisati, naši novinari mogu istraživati svaku javnu osobu i raditi na temama koje žele, jedini zahtjev je da je fokus teme na kriminalu i korupciji.

FP: Tko upravlja današnjim medijima i koliko su vlasnici medija mjerila novinarske etike?

Abdagić: U BiH postoji mnogo medija. Dio njih je osnovan da služi interesima političkih stranaka tako da o novinarskoj etici u ovom slučaju nema govora, prije bi ih nazvao stranačkim biltenima. Zbog velikog broja medija i borbe za ekskluzivnost dolazimo do drugog problema, a to je što se u medijima ekskluzivno objavljuju djelomične i neprovjerene informacije što nikako nije dobro jer publika tako stiče pogrešnu sliku o temama o kojima čita. CIN na svojim tekstovima, kako sam već rekao, radi jako dugo a jedini razlog tome je dokazivanje svake informacije. Naši novinari često dođu u posjed određene – da je nazovem “ekskluzivne” informacije prije drugih medija, međutim objavljujemo je skoro u pravilu posljednji. Rezultat toga je da bez obzira što ponekad posljednji objavljujemo tu informciju ona ima najviše efekta. Na primjer detalji iz priče “Bogati Čovićev punac” su od ranije poznati javnosti ali javnost je imala površna saznanja o tome kako i na koji način je član Predsjedništva BiH Dragan Čović postao vlasnik nekretnina. CIN je temu dodatno istražio i ova priča za rezultata ima dvije nagrade zbog čega je došla do očiju i ušiju većeg broja publike. Prvo je dobila drugu nagradu Europske unije za istraživačko novinarstvo u BiH a zatim i nagradu Antikorupcijske mreže ACCOUNT za najbolji pisani izvještaj o korupciji u prošloj godini.

FP: Kako biste ocijenili stanje slobode medija u BiH-u? Bosna i Hercegovina je u 2016. godini pala na ljestvici Indeksa slobode medija Reportera bez granica, te sada zauzima 68. mjesto na globalnom nivou. Kako to komentirate?

Abdagić: Javni servisi u BiH su u velikoj krizi – profesionalnoj i egzistecionalnoj. Imamo situaciju da se državne medijske kuće financiraju iz proračuna koji određuju institucije političkog sistema naše zemlje kao što su parlamenti. Dakle, vlast je poslodavac tim medijima. U BiH parlamenti u velikoj mjeri donose odluke na osnovu odluka užeg stranačkog rukovodstva pa sami zaključite zbog čega je BiH tako nisko rangirana na ljestvici Indeksa slobode medija.

Comments

comments

WordPress Image Lightbox