Afera Gibraltar II: Javnost u BiH je ostala u šoku nakon spektakularnih hapšenjima i gotovo tajnog puštanja devet osumnjičenih iz pritvora
Autor: Fairpress

Navršilo se mjesec dana od kada je iz pritvorske jedinice Tužilaštva BiH na slobodu pušteno devet osoba osumnjičenih za pranje novca i utaju poreza u akciji „Gibraltar“. Niko pouzdano ne zna niti se javno govori u kom bi se pravcu mogla razvijati ova medijsko –marketinška afera koja je potresla cjelokupno medijsko tržište BiH i drugih zemalja regije. Mnogi strahuju kako bi se cijeli slučaj – „težak“ 5 miliona KM, mogao zataškati po uzoru na brojne kriminalne i koruptivne afere koje nikada nisu dobile epilog unutar bh.pravosuđa.

Milionska šteta za državni budžet

Podsjetimo – u posljednjoj sedmici oktobra, pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su direktora marketinške agencije S.V.R.S.A. Nevena Kulenovića, njegovu suprugu Belmu Kulenović i brata Sanjina Kulenovića, visoke funkcionere kompanije HT Eronet Stipu Prlića i Zorana Bakulu, zamjenicu generalnog direktora PINK BH Lajlu Torlak, direktora Mreže plus i jednog od suvlasnika ATV Darka Aleksića, direktora agencije MITA Ejuba Kučuka, te vlasnika agencije Fabrika i portala Radio Sarajevo Senada Zaimovića. Uhpšeni su pod optužbom za krivično djelo organiziranog kriminala, koje je u vezi sa djelima finansijskog kriminala, korupcije, pranja novca, poreznih utaja, carinskih prevara, zloupotrebe položaja, krivotvorenja službenih isprava, davanja i primanja dara i drugih oblika koristi. Tužiteljstvo BiH je još tvrdilo kako su ove osobe ostvarile nezakonitu dobit od 800 hiljada konvertibilnih marka i oštetile državni budžet za oko 5 miliona maraka, te da raspolaže „nepobitnim“ dokazima za sva krivična djela navedena u inkriminirajućim materijalima. Kako te dokaze tužiteljica Dragica Glušac nije preodočila Sudu BiH, osumnjičeni su nakon tri-četiri dana pušteni kućama da daljnji tok istrage prate kao slobodni ljudi i uz puno raspolaganje (ne)zakonito stečenene imovine. Tužiteljstvo BiH je još jednom pokazalo kako je nesposobno voditi i kredibilnim optužnicama okončati zahtjevne istrage, a javnost u BiH je ostala u šoku nakon spektakularnih hapšenjima (uz prisustvo TV kamera i obavezno stavljanje lisica na ruke osumnjičenih) i gotovo tajnim puštanjem osumnjičenih iz pritvora.

Tresla se gora, rodio se miš!

Ovom je narodnom poslovicom komentirao akciju „Gibraltar“ Emir Đikić, predsjedavajući Odbora direktora Transparency International za BiH. U izjavi za Fairpress, Đikić podsjeća na brojna druga hapšenja zvaničnika, parlamentaraca, čelnika javnih preduzeća koji su brzo napuštali pritvor zbog nedostatka dokaza i neprofesionalnog postupanja Tužiteljstva BiH, navodeći pri tom hapšenje Živka Budimira, aferu „Meso“ u kojoj je prvoosumnjičeni federalni ministar Jerko Ivanović Lijanović – direktno iz pritvora ponovo sjeo u ministarsku fotelju, pa hapšenje i puštanje iz pritvora direktora Uprave za indirektno oporezivanje Kemala Čauševića.

U svakoj normalnoj državi padanje tužilačkih zahtjeva o produženju pritivora ili puštanje na slobodu osoba osmnjičenih za teška krivična djela rezultiralo bi razrješenjima tužilaca, smjenama, a kod nas to prolazi bez ikakvih posledica, pa i onih moralno osuđujućih;

smatra Đikić.

Nestručnost pravosuđa ili politički pritisak

Ključno je pitanje u aferi „Gibraltar“, smatra Đikić, kako je moguće da Tužiteljstvo BiH nije posjedovalo dokaze i nije ih predočilo Sudu BiH „kada se zna da su prije 2 -3 godine otvorene istrage u ovim slučaju u nekim evropskim zemljama (prvo u Austriji, a potom i u Sloveniji, op.B.R.), čiji su pravosudni organi poslali bh. pravosuđu svoje dokaze i zahtjeve za saslušanjem osumnjičenih“. „Zar taj period nije bilo dovoljno dug da se ovdje u BiH i putem međunarodne pomoći prikupe relevantni i kredibilni dokazi, kako bi se istraga u aferi Gibraltar provela po svim profesionalnim standarima?“, pita Đikić, pa ne odbacuje niti decidno potvrđuje političke motive koji bi mogli stajati iza pokretanja akcije hapšenja, a kasnije i uskraćivanja dokaza Sudu BiH i puštanja iz pritvora devet osumnjičenih.

Špekulacije o političkoj pozadini spektakularnog otvaranja afere „ Gibraltar“ (netom poslije okončanja Općih izbora u BiH i smjene vlasti u Federaciji BiH), te njenog naprasnog zaustavljanja (barem za bh.javnost, budući da Tužiteljstvo BiH i dalje tvrdi kako nastavlja istragu i radi na prikupljanju dokaza), nastale su na

osnovi nedvosmislenih poslovnih veza Nevena Kulenovića, direktora agencije S.V.R.S.A. sa Socijaldemokratskom partijom BiH – Kulenović je bio član PR grupe koja je vodila političku kampanju SDP –a za lokalne izbore 2012, kao i zbog povezanosti Ejuba Kučuka, direktora agencije MITA, sa Strankom demokratske akcije (SDA) kojoj je ova agencija kreirala i vodila izbornu kampanju prije četiri godine. Bio je to razlog da Mirsad Kebo, potpredsjednik Federacije BiH u prethodnom mandatu i član SDA do prije dvije godine, zatraži od Centralne izborne komisije BiH i Uredu Visokog predstvanika da ispitaju vezu SDA i MITA agencije, ali se na Kebine zahtjeve ni jedna od prozvanih institucija nije ni osvrnula. Bloger Slobodan Vasković je također uvjeren kako su politički uticaji na rad pravosuđa doveli do neprofesionalnog vođenja postupka prikupljanja dokaza i njihovog (ne)dostavljanja Sudu BiH.

Nema sumnje da je tužiteljica Dragica Glušac svjesno napravila propuste, kako bi uhapšeni bili pušteni na slobodu. Uradila je to jer je pod kontrolom političkih opcija, koje stoje iza marketinških agencija i televizija (S.V.R.S.A, Pink BH, ATV…),čiji su čelni ljudi uhapšeni. Upravo te političke opcije postavile su Dragicu Glušac za tužioca;

napisao je nadavno bloger Vasković.

Sa druge strane, Eldin Karić, direktor Antikorupcijske mreže u BiH Account, smatra kako sada ne bi trebalo „analizirati zašto je Tužiteljstvo pokrenulo sve ovo i špekulirali o političkoj pozadini“ bez dovoljnih dokaza jer bi se na taj način upalo u zamku kalkulacija. “Jednostavno, sada treba pritisnuti Tužiteljstvo i tražiti odgovornost onih koji su nadležni“, kaže za Fairpress direktor Karić. On smatra kako pravosudno i medijsko zatišje vezano za aferu „Gibraltar“ treba iskoristiti kako bi se vidjelo što to „ne valja“ u pravosudnom sistemu BiH.

Kada bi bh. tužilaštva procesuirala samo deset posto od svega onog što se zna u javnosti kroz pisanje u medijima, ili što su pokazale institucije poput Ureda revizora, mislim da bismo danas u zatvorima imali veliki broj osuđenih prekršilaca, vjerovatno visokorangiranih funkcionera. Ne bismo imali ovako visok nivo korupcije. Dakle, nerad pravosudnih institucija je jedan od uzroka ovog stanja kakvo imamo po pitanju korupcije u BiH. Na koncu, ni u ovom konkretnom slučaju – u aferi „Gibraltar“, Tužilaštvo BiH barem za sada nije ponudilo ništa više od onog što javnost u BiH zna godinama. Šta možemo očekivati? Očekivanja su velika, ali iskustvo nas uči da ne vjerujemo u pozitivan rezultat i kada je riječ o pravosudnoj završnici;

zaključuje Karić.

Izvlačanje novca iz javnih kompanija

Prema riječima Eldina Karića, dokazi o kriminalnim radnjama, kakvi se navode u spisu „Gibraltara“, nisu jedni dokazi izvlačenja novca iz javnih kompanija. „U BiH postoji na desetine evidentiranih slučajeva gdje se marketinške agencije koriste za izvlačenje javnih sredstava u privatne džepove. Javna preduzeća se koriste za upošljavanje stranačkih kadrova, za finansiranje političkih partija, za njihovu promociju… Previše je tu javašluka i neodgovornosti da se ne bi napravio jedan duboki rez u ovoj oblasti“, smatra direktor Accounta. Karić ukazuje i na povezanost merketinških agencija sa medijima u BiH i to ne samo sa medijima čiju su direktori i vlasnici dio afere „Gibraltar“, budući da je „zanemarivo mali broj medija koji ne ovise od komercijalnih principa“ i da te principe uspostavljaju tržište i marketinške agencije. „Mislim da su mediji najmanje krivi za ovo stanje koje sada imamo. Najveći krivci su političari i političke stranke koje su sebi potčinile najveći broj postojećih marketinških agencija u BiH. Preko ovih agencija oni primarno izvlače pare iz javnih ustanova koje su, gle čuda, među najvećim oglašivačima u državi“, podsjeća Karić i dodaje kako „poslušni mediji“ dobijaju veći dio marketinškog kolača, a neke agencije su praktično „saučesnici u zločinu“.

Mediji, ako žele preživjeti, moraju igrati po pravilima merketinških agencija. Što, opet, nikoga ne treba amnestirati za kršenje zakona. Na koncu, sve je jasno čim pogledate kako žive novinari,a kako uposlenici u marketinškoj industriji. Vidjet ćete da imovina novinara nije ni promil onog što imaju vlasnici marketinških agencija. Svi govorimo kako je marketinško tržište u BiH siromašno, a vlasnici marketinških agencija vozaju najskuplje automobile, grade veleljepne poslovne zgrade, kupuju avione… U isto vrijeme imamo sve manje i manje medija u BiH. Jednostavno, neke stvari se vide golim okom;

zaključuje direktor Antikorupcijske mreže Account.

Vezani članak: Afera Gibraltar: Mediji i marketinške agencije iz BiH u središtu pranja novca. Protivpravna imovinska korist veća od pet miliona eura
U slijedećim nastavcima čitajte: Ko je iz RAK- a povezan sa HT Eronetom; da li su i kako povezane akcije FimiMedia iz Hrtvatske i Gibraltar iz BiH, kako su reagirali mediji u BiH na aferu Gibraltar, hoće li otkrivanje kriminala u medijsko –marketinškoj industriji ubrzati donošenje zakona o oglašavanju i transparetnosit medijskog vlasništva...

Comments

comments

WordPress Video Lightbox Plugin